''Papochka.'' Obratila sam mu se nadimkom od kojeg sam znala kako će barem na trenutak zaboraviti razlog svoga dolaska. Ipak taj trenutak nije dugo trajao.

Matteo se već idućeg trenutka zaštitnički našao iza mene, posesivno stavljajući svoj dlan na donji dio mojih leđa. Zakoračila sam unatrag i napravila udaljenost između oca i mene. Istovremeno sam se više približila Matteo čiji je dodir postajao sve posesivniji.

''Sergej, dobro došao.'' Pružio mu je ruku koju je otac prihvatio.

''Došao sam samo po kćer. Nećemo se dugo zadržavati.'' Rekao je otac bez okolišanja. Napetost koja je vladala u zraku mogla se rezati nožem. Čak se ni uobičajeni pjev ptica nije čuo. Sve kao da je stalo i čekalo danji razvoj situaciji.

Matteo se napeo i uplašila sam se kako bi mogao reći neku nepromišljenu rečenicu. Ili još gore, reagirati neprimjerno. Matteo jest puno bolji don od mojeg oca. Njegovo carstvo više je nego duplo veće od našeg iako je duplo kraće u mafiji. Ipak znala sam kako se suzdržava da ne plane samo zbog mene.

Spustila sam lijevu ruku na njegova prsa pokušavajući smiriti ga dodirom. I uspjela sam u tome. Njegov pogled odmah se našao na meni i u trenutku je napetost nestala. Pustila sam ga da me promatra sve dok se u potpunosti ne smiri. Nikakva impulzivnost nije nam trebala trenutno.

Ono o čemu nisam promislila prilikom tog postupka je ruka koju ću podići. Ne razmišljajući podigla sam lijevu ruku na kojoj se nalazio prsten s kojim me Matteo sinoć zaprosio. Iako to nisu bile najromantičnije zaruke na svijetu. Onog trena kada sam ušla u ured i našla ga kako bulji u kutijicu nešto u meni je zaigralo. Duša i srce su mi oživjeli i samo se nadali da nisam krivo protumačila. I iako do prije nekoliko tjedana nisam htjela niti vezu, a kamoli i nešto više ni u jednom trenu nisam pomislila reći mu išta drugo nego da.

'' Eto chto?'' glasno je prozborio otac i dalje u nevjerici gledajući u prsten. Matteo nije morao znati ruski da bi razumio što moj otac pita.

''Sinoć sam zaprosio tvoju kćer i ona je pristala'' objasnio mu je iako sam se nadala kako će šutjeti. Ja sam ta koja mu je to trebala reći. Sad tek shvaćam da sam ga možda trebala nazvati sinoć i reći mu kako bi se barem malo smirio prije nego li se vidimo.

''Chto?'' I dalje nije vjerovao. Nisam više mogla samo mirno promatrati.

''Dozvoli mi da ti objasnim.'' Rekla sam mu i pomicala se od Matteo kako bi očevu pažnju prebacila s prstena na sebe. Kratko je kimnuo glavom pa sam mu rekla neka pođe za mnom. Jedina solucija bila je da ga odvedem u Matteov ured. Možda nakon što mu kažem što se sve dogodilo odustane od svoje ideje o povratku.

Čim smo otac i ja ušli u ured, zaključala sam vrata. Moja je dužnost objasniti mu. Imala sam više nego nekoliko prilika za natuknuti mu preko poziva da se između Mattea i mene nešto događa. No svaki put kada bi me pitao kako mi je ovdje i tretiraju li me dobro, rekla bih da je sve u najboljem redu. Zbunila bih se i prepala. Nisam iz prve ni sama znala što će iz svega izroditi, no sada mi je jasno kako se po prvi puta u životu želim potruditi oko neke veze.

Natočila sam ocu piće iako sam znala da više voli votku. Ipak i viski će morati poslužiti. Nervozno je sjedio u jednoj od fotelja i tapkao nogom o pod. S druge strane ureda čula sam isto tako nervozna koračanja i znala sam kako je Matteo vjerojatno ljutit što sam ga izostavila iz razgovora. Na moju sreću nije razumio ruski pa sam mogla ocu sve neometano ispričati.

''Katrin, počni pričati ili ću te prisilno ubaciti u auto i odvesti natrag.'' Iznervirano je rekao. Uzela sam duboki uzdah. Nisam bila pripremljena na ovaj razgovor i u kratkom vremenu trebala sam smisliti kako mu što sažetije ispričati kako sam se u mjesec dana zaljubila u čovjeka kojeg bi trebala izbjegavati u širokom luku.

NjegovaWhere stories live. Discover now