ŠAV

19.

Barbara Torkar, kći poznatog bankara Ranka Torkar i Lidije Torkar inače ugledne vlasnice poznatog časopisa Stars uhvaćena je na djelu i kao što vidite na slici, Jakov Bassi uživa u njoj. Jučer u večernjim satima uhvaćeni su kako se ljube, a zatim su zajedno posjetili kino u kojem su navodno pogledali film 'Tri metra iznad neba'. Romantike u ovoj vezi ne nedostaje...

Što je ovo? Ne vjerujem da ovo čitam. Kao da mi nije dosta to što sam se probudila sama u krevetu i što se osjećam kao kurva sad još i ovo. Gledam u fotografiju u novinama na kojoj me Bassi ljubi ispred moje zgrade. Naslonjen na automobil s jednom rukom oko mog struka, a drugom rukom na mom licu. Još osjećam njegove usne na sebi, a ne želim ih više osjetiti. Zvono na vratima me trzne i pogledam u Ivu koja samo šuti. Zna da mi je teško i bez prodike. Ignoriram zvono na vratima i dalje pratim sve te silne naslove. Nikad nisam vjerovala u te novine niti sam se zamarala njihovim pričama, ali ovo me boli. Što je najgore sve ovo što piše je istina osim onog djela da smo Bassi i ja u vezi i zaljubljeni. Mamin glas diže mi kosu na glavi. Tad shvatim da je Iva otvorila vrata i u stan pustila moju ludu majku i oca. ˝Barbara! Što je sve ovo? Kakvu sramotu si nam napravila!˝ viče mama i srdačno me pozdravi sa šamarom. Ne mogu vjerovati da me vlastita mama ošamarila. Moji roditelji nikad nisu digli ruku na mene, pa čak ni kad sam bila nestašno dijete. ˝Lidija!˝ vikne otac i stane ispred mene. Tata me brani. ˝Ovo ti je prvi i zadnji put da si digla ruku na moju kćer!˝ viče otac na moju ludu majku. ˝Ona je i moja kćer ako si zaboravio i ima pravo na ovo. Vidi što nam je napravila? Poteže se s onim doktorom. Sramota!˝ slušam njene riječi i ne shvaćam što ima protiv Jakova. Ah da pa on nije maneken. A komotno bi mogao biti maneken da se mene pita. O Bože o čemu ja sad razmišljam. ˝Moju kćer neće nitko dirati ako ja to ne dozvolim. Je l' ti jasno? Bassi je od mene dobio dozvolu i može biti s mojom kćerkom jer to zaslužuje. Pošten je momak i pošteno zarađuje za svoj život. Ustvari Barbara je dovoljno odrasla da zna sama birati, a ti i ja se tu nemamo što miješati.˝ govori otac. Ljut je i rijetko ga viđam ovakvog. Gotovo nikad. ˝Molim? Ti si dopustio da se on viđa s mojom kćerkom? Imaš li ti imalo mozga u glavi? Oni mogu biti zajedno samo kad ja umrem!˝ viče mama, a meni je već dosta. Odem u sobu i uzimam torbu koju sam spakirala. Iva dođe za mnom i gleda u torbu. ˝Barbara gdje češ?˝ upita me. ˝Što dalje od svoje lude majke, ako je više i mogu nazvati majkom. Što dalje od Basija i novinara.˝ govorim joj. ˝Reci mi gdje ćeš? Idem i ja s tobom.˝ Pogledam je i vidim na njoj da to iskreno želi. Kimnem glavom i izađem iz sobe. ˝Barbara dušo gdje češ?˝ upita me otac zabrinuto. ˝Moram se maknut odavde. Neće me biti nekoliko dana na poslu. Ni Ive također.˝ kažem i poljubim ga u obraz. Krenem prema izlazu, ali me majka zaustavi. ˝Halo curo ne ideš ti negdje.˝ počnem se smijati. Istrgnem svoju ruku iz njene. ˝A ti ćeš mi kao zabraniti? Ne želim te više vidjeti. Razočarala si me mama.˝ kažem i izađem iz stana. Samo moram biti jaka. Izdržati ovu nepoznatu bol koju mi je zadao Bassi i moja majka. Nikad se nisam svađala s njom i ovo mi teško pada. ˝Idemo po moje stvari.˝ kaže Iva dok ubacujem putnu torbu u automobil. Ne znam odakle su se odjednom stvorili novinari i upropastili mi dan koji je i onako bio upropašten. Sjednem u automobil i ne marim za njih. Zazvoni mi mobitel i vidim da me zove otac. ˝Tata?˝ javim se. ˝Barbara dušo obećajem ti da se više ovo neće ponoviti. Mama je poludjela. Živi u nekom svom svijetu punom zvijezda i uglednih ljudi. Ispričavam ti se zbog njenog ponašanja.˝ govori mi otac. ˝Tata nisi ti kriv za mamino ponašanje.˝ kažem. ˝Kriv sam. Nisam joj smio dopustiti da te udari.˝ čujem mu u glasu da je tužan zbog toga. ˝Tata sve je u redu. Vidimo se za par dana. Javit ću ti se.˝ Ne želim da se moj otac brine. Znao je da mi treba prostora zbog novinara, ali i da se trebama malo maknut od svih. ˝Dobro. Javi mi se da ne brinem.˝ kaže mi i prekine poziv. Parkiram automobil ispred Ivinog stana i pričekam Ivu da i ona parkira. ˝Dođi mačko˝ kaže Iva izlazeći iz svog automobila i hvata me za ruku te me vodi u svoj stan. Njen stan je bio malen, ali dovoljan za nju. Sjednem na fotelju i zagledam se kroz prozor u krošnje drveta. ˝Hoćeš li mi reći što se sve to izdogađalo sinoć? Meni ništa nije jasno.˝ upita me Iva. ˝Hoću, ali mi prvo treba kava˝ kažem i tražim cigarete. Nema ih. Sigurna sam da su bile u torbi. Jučer su bile tu, a sad ih nema. K vragu i Bassi. U sve mora gurati nos. On ih je uzeo. Znam da je. ˝Dobro slušam.˝ kaže i počne spremati kavu. ˝Znaš da sam ti rekla kako sam izašla s Jakovom?˝ upitam je. ˝Da znam.˝ kaže mi. ˝Išli smo u kino i na večeru.˝ kažem uz blagi smiješak. Čemu se sada ja smijem? ˝Čekaj ti si išla u kino? Jakov te vodio u kino?˝ zbunjeno upita Iva. Što je tu čudno osim toga što ja nikad nisam voljela ići u kino. ˝Da, dobro znam da je čudno, ali slušaj dalje.˝ kažem, a ona kimne glavom. ˝U kinu je bilo super i na večeri je bilo super. Saznala sam neke stvari o njemu i stvarno je bilo lijepo sve dok me nije nazvala moja majka koja uporno želi da idem s njom u Dubai upoznati nekog fatalnog muškarca.˝ kažem Ivi, a ona me gleda otvorenih usta. ˝Stani, stani. Ti to ozbiljno?˝ šokirano upita. Slegnem ramenima. ˝Najozbiljnije. Mislim da mi je mama skroz pukla. Dobro to i nije toliko važno sad. Rekla sam sve Jakovu što on nije baš najbolje prihvatio. Nakon sve te drame pojavila se neka brineta i kad sam vidjela da je zbog nje odjednom dobio osmijeh na licu, jednostavno me to zaboljelo.˝ kažem i uzimam kavu u ruke. Iva me gleda sa smiješkom i ne znam koji joj je vrag smiješan. ˝Znaš što? Ja mislim da si se ti zaljubila.˝ Molim? O čemu ona priča? Zaljubila? Ovo je sve bolje od boljeg. ˝Ne pričaj gluposti! Znaš da to ne prolazi kod mene. Kako se mogu zaljubiti u muškarca koji je proveo noć sa mnom i ujutro kad sam se probudila više ga nije bilo. To samo govori jedno. On i ja samo smo zabava. Nikakvo zaljubljivanje.˝ govorim svojoj prijateljicu i vidim da me opet gleda zbunjeno. ˝Čekaj sad mi opet nije ništa jasno.˝ kaže ona. ˝Kad me je vozio doma, vjerovala ili ne ali zapeli smo u gužvi zbog automobilske nesreće i naravno doktor Bassi je uskočio u pomoć. Poslao me kući sa svojim automobilom i vratio se po njega tijekom noći. Samo što je osim da uzme ključeve od automobila i ode, ušao u moju sobu i ostao. Do kad ne pitaj me, ali znam da sam se ujutro probudila bez njega.˝ Ako je do sad bila šokirana mojom pričom to nije ništa jer ovakav izraz njenog lica još nisam vidjela. ˝Ovo je previše čak i za mene.˝ kaže. Zvono na vratima prekine naš razgovor. ˝Očekuješ nekoga?˝ upitam je. Nije mi spomenula da bi netko trebao doći. ˝Ne.˝ kaže i ode otvoriti vrata. Trenutak kasnije u stanu se pojavi Filip. Što on radi ovdje? Iva mi nije ništa spominjala. Jesu li njih dvoje zajedno? Kako bi i znala kad joj stalno pričam o svojim problemima. ˝Nisi li ti trebao doći tek sutra?˝ upita ga Iva. ˝Jesam, ali ma komplicirano je.˝ kaže joj Filip i pogleda mene. ˝Bok Barbara.˝ pozdravi me. ˝Bok!˝ kažem glasno i posvetim se svojoj kavi. Teško mi je bilo biti u istoj prostoriji sa svakim tko ima neke veze s Jakovom. Filip je bio isti on samo mlađi i vrckaviji. Nisam željela ništa komentirati ispred njega i bolje je da samo šutim. ˝Ne, ne prekidaš ništa Filipe. Ja i onako odlazim. Ne želim vam smetati.˝ kažem i podignem se s fotelje. Moram otići. Sad odmah. Filipovo prisustvo jednostavno me guši. ˝Iva vidimo se za koji dan.˝ kažem svojoj prijateljici. ˝Ne! Ne ideš ti nigdje bez mene. Čekaj da se spremim i idemo zajedno. Nisi valjda mislila da ću te pustiti samu.˝ govori mi Iva. ˝Ok, očito sam došao u krivom trenutku. Možete li mi samo reći što se događa i gdje idete?˝ pita nas Filip. Ne želim se njemu jadati i govoriti o svojim problemima. ˝Filipe ti nisi vidio današnje novine?˝ upita ga Iva. ˝Ne. Upravo sam došao s aerodroma. Što se događa?˝ upita i vadi mobitel iz džepa. Očito ide gledati vijesti. Sranje. Gleda u mobitel i odjednom se počne smijati. Koji vrag je tu smiješno? ˝Ma nemojte mi reći da se vi zbog ovoga brinete? Ma to su samo glupi tračevi koji će se već sutra zaboraviti.˝ govori Filip uz smiješak. ˝Budalo! To nije smiješno i uopće se ne radi o tome. Stvar je u tome što je tvoj brat idiot i što je povrijedio moju prijateljicu. Koji normalan muškarac jebe cijelu noć i ujutro neprimjetno ode bez da išta kaže. Što je najgore taj tvoj isti brat je Barbari rekao da je kurva i kako bi se ona sada trebala osjećati nego tako. On ju je napravio kurvom!˝ viče Iva na Filipa i nije ni svjesna da me je i sama nazvala kurvom. Koji vrag mu je uopće išla to govoriti? ˝Iva!˝ viknem na nju. Ona me pogleda i tek tad joj je došlo u glavu što je rekla. ˝O sranje. Barbara oprosti. Ne mislim to, već sam samo htjela reći da se ti tako osjećaš.˝ Vidim na njenom licu da joj je žao. ˝Dobro je. Ne mogu više biti ovdje. Idem.˝ kažem i odem. Ne znam ni gdje idem. Želim samo otići. Da se maknem od svih i da se sakrijem negdje. Negdje gdje me nitko neće naći i gdje ću u miru moći pustiti suzu. Ali zaboga ja ne plačem. Gotovo nikad.

------> Facebook: Miris tvog dodira & Šav

------->Instagram: danijelakos1