Chapter 1.

115 6 0
                                    

Sophia P.O.V.

Trrrrrrrr...trrrr...

"Ohhh umukniii" drala sam se na svoj iritantan budilnik koji sam dobila za rodjendan od svoje tetke. Neki od vas se sigurno cude time sto mi je Tetka kupila bas budilicu za rodjendan, ali tako je kako je. Moja porodica tacnije moja mama i moj stariji brat Luke. Tatu nikada nisam upoznala, ne znam cak ni kako izgleda...kada pitam mamu ili Lukea samo promene temu...nemamo cak nijednu sliku.

Ali ne zelim da pricam o tome.
Kao sto rekoh moji nemaju bas mnogo novca, imamo dovoljno za nase potrebe ali ne toliko da bih se rasipali...

Ja idem u srednju skolu primenjenih umetnosti. Umetnost je moja strast ona me oraspolozi kada sam tuzna... Nekada can zamisljam tatu pa ga crtam ali mama kaze da nije vredan toga I da nema potrebe za tim.

I sada kada je zazvonila moja draga budilica moram da se spremam za srednju. Obukla sam crne traperice, crnu majcu I obula superstar. Plavu kosu sam pustila da pada u talasima uzela sam torbu i izasla iz sobe.

Sisla sam niz stube I zatekla mamu u hodniku kako se prezuva u kucne papuce, a u rukama ima kese iz supermarketa.

"Dobro jutro Soph" pozdravila me mama.

"Jutro" rekla sam smorena zbog cinjenice da moram da idem u srednju.

"Imas pare na stolu" rekla je.

"U redu" krenula sam brzim korakom da ne bih zakasnila na autobus. Pozdravila sam mamu I izasla. Zapuhao me je svez i hladan vazduh. Krenula sam brzim korakom I za par minuta sam bila na stanici.

Inace uvek idem sa najboljom drugaricom Ellom ali se razbolela pa sam osudjena da sama provedem dan.

U skoli sam najveci predmet ismevanja I zlostavljanja. Nikada nisam rekla mami za to...znam da bi se sekirala , a to ne zelim...

U mom razmisljanju prekinuo me je dolazak autobusa. Usla sam u njega i nastavila da razmisljam. Zasto me svi mrze? Da li sam ruzna? Da li sam bezobrazna prema drugima? Da li sam ikada rekla nesto lose? Mislim da ne. Ali moja skola je takva...ima mnogo dvolicnih ljudi.

Izasla sam iz autobusa I krenula precicom do skole. Dok sam isla gledala sam u pod I razmisljala. U mom razmisljanju prekinuo me jak udarac. Izgleda da sam se zabila u nesto ili nekog.

"Pazi malo, ludaco" cula sam dubok, muski glas kako mi govori. Podigla sam pogled I susrela se sa ljutitim pogledom.

"Izvini, molim te. Zamislila sam se." odgovorila sam prelepom decku ispred mene. Daj Sophia, ne znas ga ni minut a vec mislis da je prelep. Rekao mi je moj unutrasnji glas. Prevrnula sam ocima na to.

"Epa probaj biti malo manje zamisljena. A i uz to dugujes mi zato sto si se spucala u mene, ludaco" rekao je. Nisam stigla da registrujem sta je rekao Sve dok nisam cula rec 'ludaco'.

"Hejj kome ti ludaco, a uostalom nije me briga zakasnicu u skolu" rekla sam kada sam se setila sta mi je mama govorila za ljude koji te spopadaju na ulici. Mora da je neki ludak.

"Tatina curica ne SME da zakasni u skolu" rekao je sarkasticno I prevrnuo ocima. Krenula sam da prodjem pored njega I taman kada sam mislila da sam izbegla nekog poremecenog manijaka, uhvatio me je za nadlakticu I vratio par koraka unazad.

"Ne tako brzo" rekao je. Okej sada se malo plasim.

"Zasto se ne bi malo zabavljali" rekao je sa zlobnim smeskom na licu. Pogledala sam ga prestraseno.

"Na sta mislis" pogledala sam ga sa strahom u ocima I pitala I Ako sam pretpotstavljala na sta misli ali sam se duboko u sebi nadala da nije to sto mislim.

"Hajmo malo kod mene. Inace ja sam Harry. Harry Styles." James. James Bond. Koji kreten.

"A ja sam kraljica Elizabeta III" rekla sam sarkasticno. Pogledao me ocima punim besa.

"Ides samnom" rekao je kao da je najlaksa stvar na svetu.

"Molim?! Jel si ti normalan?! Ja moram u skolu, cak te ni ne poznajem!!" rekla sam preplaseno I malo iznervirano.

"To nije veliki problem upoznaces me. A sto se tice skole jedan dan gore dole to Niko nece gledati" rekao je bez dlake na jeziku. Krenuo je da me vuce u nepoznatom pravcu. Krenula sam da se opirem ali dzabe, veoma je visok i snazan za mene. Slana tekucina je krenula da se skuplja u mojim plavim ocima.

"Molim te pusti me" prosaputala sam kroz suze. Pogledao me je I uhvatio nezno oko struka. Privukao me sebi I krenuo usnama prema mojem uhu. Prosaputao je reci koje si probudile strah u meni I koje su po prvi put upucene meni.

"Ti si samo moja nikada te necu pustiti, lepotice" ove reci su poslale trnce kroz moju kraljeznicu.

"Nikada" prosaputao je Jos jednom pre nego sto sam osetila jak udarac I sve je postalo crno.

A\N:

Nadam se da vam se svidja potrudila sam se. Prvi deo je mozda malo kratak ali ima 818 reci. Nastavak nisam sigurna kada cu staviti. Izvinite na greskama. Hvala unapred.☺❤

*Psihomanijak* H.S.Where stories live. Discover now