Između dva svijeta

1. Igor

Parkiram ispred kuće i pokupim poštu. Ne sviđa mi se tiha kuća, da bar Reksa nisam poslao sa Sonjom, bilo bi lakše. Nedostaje mi moja curica. Moram prvo da se istuširam i presvučem u nešto ugodnije. Prevruće je za odijelo, ali posao i sastanci ga zahtjevaju. Istuširao sam se, pošto nisam bio gladan odmah sam nazvao mamu.

"Halo" vesao glas moje majke s druge strane mi je prijao. Čujemo se svaki dan od kako je Sonja s njom, ali opet...
"Zdravo majko. Kako si" pitam je kao i obično.
"Fenomenalno, dijete moje. Jesi došao s posla? Hoćeš doći kod nas sad? Mislim da bi odmor moglu provesti i ovdje na selu. Sonja uživa" predpostavljam da je tako, ali nisam baš mislio to. Moram pritnati da mi se odjednom ideja čini neopisivo dobro.
Sonja bi bila okružena ljudima koji je vole, a i meni ne bi bilo loše. Seka će doći tek za petnaestak dana s djecom.

"Da li je moja soba i dalje u funkciji" mama uzdahne i mogu da prizovem njen lik u misli i da vidim to veselo lice.
"Jeste da već deset godina ne živiš pod mojim krovom ali i dalje si moje dijete. Čekamo te za večerom, a Sonju iznenadi. Trenutno je vani sa drugaricom i igraju se. Biće joj drago da te vidi" i to je super ideja.
"Vidimo se onda" poklopim joj i zateknem sam sebe kako se smijem kako dugo nisam. Sandra je odgovorna za sve to i od ovog trenutka pa nadalje, ne želim ni da čujem za nju ni da pomislim na nju, svojevoljno.
Odem u gostinjsku sobu i pokupim svoje stvari u jednu torbu. Ako mi nešto bude trebalo još, uvijek mogu doći ili kupiti. Moram negdje uz put stati i kupiti neke slatkiše za Sonju, možda i neku igračkicu. Sonja se raduje sitnicama, ništa pretjerano.

Obišao sam nekoliko trgovina s igračkama i poharao supermarket tako da sam dva puta morao da se vratim po kupljene stvari. Ako Sonja ima društvo tamo red je bar da ih počasti. Nasmješim se na pomisao nje s čoporom djece kako trči po dvorištu i vrišti. Jedva čekam da je vidim.

Sat kasnije parkiram auto u dvorištu i čim sam izašao čuo sam je kako a smije negdje u kući. Sve bi dao za njen osmjeh i oči pune radosti.

"Tata... Tatice" haljinica leprša oko nje, a kosa joj je povezana u kikice koje poskakuju dok ona trči prema meni i širi ruke. Kleknem na travu i dočekam je čvrsto je hvatajući u zagrljaj. Sonja mi hvata obraze i ljubi me kao da me nije vidjela godinama i ja je puštam da se zabavlja do mile volje. Preko njenog ramena gledam u staricu kako se smješka i oči joj se pune suzama.

"Sine moj" podignem svoju curicu pa zagrlim i svoju majku i poljubim je u kosu. Uvijek je mirisala na cvijeće čak i sad.

"Zdravo mama" kažem joj.

"Tata, juče sam se igrala sa Sarom. Ona je komšinica preko puta, a danas sam se igrala sa bakom i Milošem. Bilo je divno..." mlati Sonja rukama i prepričava mi sve događaje koji su se odvijali u proteklih sedam dana. Grli me i ljubi, mazi se i ne prestaje da govori. Reks takođe dotrča do mene po svoju dizu pažnje pa i njega počešem iza uha i spustim Sonju.

"Pa kupio sam mnogo stvari i treba to da unesem u kuću. Hajde ti sa bakom, skuhajte nam kafu dok ja završim" poljubim je i ona odskakuta prije nje.

"Dobrodošao kući" kaže moja mati i laganim korakom krene za Sonjom.

Trebalo mi je skoro pola sata da ispraznim auto i odnesem svoje stvati u sobu. Mama ništa nije promjenila u ovoj prostoriji od kako sam otišao. Još uvijek na zidu stoje posteri od Ronalda i na stolu pored prozora računar, ko zna da li uopšte i radi. Nisam u ovu sobu ušao jako dugo. Skinem traperice sa sebe i obučem trenerku, a majicu samo ponesem u ruci. Vani je preko trideset i stvarno vruće. Kasnije ću da izađem i pripremim bazen za Sonju.

Mama i ja sjedimo na terasi, a Reks leži na mom koljenu. Sonja jede sladoled i kida komadiće čokolade prstima. Uživa definitivno i sretna je.

"Ne mogu da vjerujem da si napokon riješio sve. Nekako mi se čini da ovo nije sve što ćemo vidjeti od nje. Čuvaj se, važi" rekao sam joj sve što je bilo na suđenju. Mama je od trenutka kad sam joj rekao da je Sandra otišla bila podrška i glas razuma koji mi je trebao. Nije nikad ni riječ ružnu rekla o njoj, ali je Sonju prigrlila bez ijedne riječi.