Past

5.

„Zelim ju odvesti na hitnu ali ne zeli“

„Selena draga sto ti je pobogu? Pa kao krpa si blijeda,idi s njim“Usmjeram pogled prema njemu i okrecem ocima. Stranso me bole i stvarno se lose osjecam.

„Ne idem s njim ja nigde“

„Selena pusti razmjerice...jel moze doci netko drugi po tebe?“

„Pa Mark i Ellie su na poslu...“

„Onda te Justin vozi i tocka“Okrece me prema njemu,a on isto zbunjeno gleda u nas. „Justin prepustam ju...cuvaj Se moram na sat“Ljubi me u celo i ostavlja samu s njim u pustom hodniku. Bila je tako neugodno tisina,samo se mogao cuti njegov kasalj,a meni se sve vise vrtilo. 

„Hajmo“Zamhnuo je glavom prema vratima,a ja sam samo ispred njega krenula prema izlazu. Zavrtilo mi se i osjetila sam nagli trzaj. Justin me je povukao kako nebih pala. Priznajem...spasio me je jos jednog udarca u glavu i jos nekoliko masnica. „Dodi“Prima me za leda i ruku,a ja se ne opirem,jer sam svjesna da mi je lose i da mora biti ovako. Ovo mu je jedini nacin da me dotakne inace nebi nista bilo od ovih dodira. Sjeli smo na motor. „Molim te drzi me za stuk,past ces „Samo okrecem ocima i primam se iza. „Selena ne budi tvrdoglava,ovo neka ti bude zadnju put,a sada se primi jer ti je lose“Ton mu je malo povisen,a ja opet okrecem svoje bolne oci i primam se za njegov struk. 

Voznja je tipicna Justin. Brza i rashladna. Iako,godi mi ovaj hladan zrak malo mi je pomogao. Imala sam zatvorene oci jer mi je to pomagalo da se opustim i zaboravim na bol. A onda cujem skripanje automobilskih guma i Justinov krik 'Ne'. To je posljednje cega se sjecam nakon sto otvaram svoje teske kapke,lezeci na travi uz cestu. Sto se dogodilo? „Gospodice jeste li dobro?“Plava zena se nadvila nad mene. Glava mi jednostavno puca i ne znam sto se dogada...iako pretopstavljam da se dogodila nesreca. Zasto meni? Ne. Mark i Ellie ce me ubiti. 

„Justin..“Jedino sto mi je kao odgovor palo na pamet. Gospoda se okretala. 

„To je decko koji je bio s vama na motoru?“

„Ja sam bila s njim na motoru,da“Jedva govorim,ne znam samo kako sam uspjela i sloziti tako dugu recenicu. Zacula sam snazne i glasne dovike moga imena. „Selena! Selena!“Justin je zapuhano dotrcao ne znam ni ja sama iz kojeg pravca,samo sam ga vidjlela kako se probija izmedu nekolicine ljudi. „Jesi li dobro?“Cinio se tako....zabrinutim? Nikada nebih rekla da Justin moze imati takvu boju glasa,kakvu sada ima. Tako njeznu....

Klimam glavom,iako sam svjesna da nisam dobro. Sve me boli. Danas sam dozivjela toliko udaraca. „Evo stize hitna,sve ce biti dobro“Stavlja moju glavu u svoje krilo i miluje me po kosi. Krv mu se lijeva niz glavu. Ima posjekotinu na glavu. Strah me je da mu se ne inficira,ali moj ponos mi ne dopusta da ga pitam boli li ga. 

Hitna nas je dovezla u bolnicu. Sjedjela sam na krevetu za previjanje,gdje su mi zamotavali posjekotinu na nadlaktici i dezinficirali posjekotine po vratu,rukama,licu. Cijlo vrijeme mi je Justin u mislima. Sto mu je s glavom? Boli li ga? Gdje je uopce? Taman kada zelim upitati medicinskog brata u prostoriju uljecu meni jako dobro poznata zabrinuta lica puna straha. Mark i Ellie. 

„Duso moja“Ellie dolazi do mene i grli me,ljubi. Iako me boli necu joj reci,znam koliko se zabrinula. „Sto se dogodilo?“

„Sve cemo popricati zajedno kada dode doktorica za minut“Medicinski brat se ubacuje i spasava me barem na minut mog opravdavanja za ovo sto se dogodilo. 

Sjeli smo nas troje ispred doktorice za jedan stol. 

„Selena,mozes li mi reci sto se dogodilo? Barem sve sto znas.“

„Ajme,kako mislite sve sto zna?!“Ellie se zabrinutim tonom ubacuje. 

„Gospodo molim vas dopustite da odradim ono sto treba,gospodica se ne sjeca cijelog dogadaja to je sok. Molim vas da se smirite,da vas nebih morala odstranjvati s razgovora.“Ellie klima glavom. „Mozes li se sjetiti necega duso?“Sada vec ljubaznim tonom me upitkiva,gledajuci mi ravno u oci. Ja klimam glavom i govorim sve sto znam,sto se sjecam. 

„U skoli mi je pozlilo i srusila sam se....“Odugovlacim,jer me glava strahovito boli. „zatim je tu Justin,kojeg pitam da me odveze na hitnu,u bolnicu kako god...“Branila sam Justina ni sama ne znam zasto. Bila sam svjesna da ce biti kriv ako kazem da se ponudio. Mislim ne doslovno kriv,ali na neki nacin da. 

„Tko je Justin tebi?“Doktorica se naslanja na stol i ponovno postavlja pitanje.

„Prijatelj“

„U redu,duso. Nastavi“

„Vozili smo se i posljednjeg cega se sjecam je bilo naglo kocenje automobila,sto sam cula po gumama i Justinova vika. I onda sam se probudila na travnjaku. „

„U redu duso. Pomogla si mi vecinom.“Smjesi mi se,a zatim usmjerava pogled prema Ellie i Marku koji imaju jako zabrinuti izraz lica. „Ja sam svoj dio posla odradila,sada ce doci medicinski brat koji ce ispuniti anketu ispitivajuci djevojku,kako bi joj znali odrediti terapiju.“Ustaje se i izlazi,a odmah nakon toga ulazi medicniski brat. Tako da hvala mogu nemam vremena za razgovor s Ellie i Markom. 

„Kratko cu ti postaviti par pitaanja,uredu?“On direktno prelazi na posao,sto meni totalno pase,jer mi se glava doslovno raspada koliko me boli. Jako se lose osjecam. 

„U redu“

Odgovaram,a on nastavlja listati po nekim papirima. Mlad je dosta i moram priznati i u ovoj situcaciji,ali jako je zgodan. I ima curu. Vidim po ljubavnom ugrizu na vratu,koji je pokusao sakriti puderom koji je zasigurno ukrao djevojci. Nikada nisma imala prilike dobiti ljubavni ugriz od muskarka,mislim nikada nisam imala prilike imatu ljubavni ugriz,ali znam to sve iz filmova,koje obozavam gledati. 

„Mozes mi kratko odgovarati. To ce biti sasvim dovoljno.“

Ponovno zabija glavu u onu hrpu papira,a ja potvrdno klimam glavom. Osjetim zabrinute poglede Ellie i Marka,sto me cini nervoznom. 

„Koliko imas godina?“

„18.“Odgovaram kratko,bas kao sto je rekao. 

„Kako se zoves?“

Sto je ovo? Pitanja za malu djecu? 

„Selena“Pokusavam okrenuti oci,ali ne mogu. Previse boli je u njima trenutno.

„Tko su ti roditelji?“

Oci mi na ovo pitanje ispadaju. Meskoljim se u stolici i mislim si,ali kratko odgovram „Oni“Pokazujem rukom prema Ellie i Marku. 

„Kako se oni zovu?“Medicniski brat koji se kao sto vidim zove isto Mark,podize svoje obrve. 

„Ellie i Mark Juice“Govorim mu i prezime kako me nebi cini jos vise nervozno s jos jednim takvim pitanjem. 

„Imas li najbolju prijateljicu prijatelja? Ili dobru prijatlejicu prijatelja?“Sto odgovoriti na ovo? „Imam“

„Koga?“Opet podize svoje obrve. 

„Demi,zivi u New Yorku.“

„Mislio sam iz ovoga mjesta.“

Sto onda nisi odmah rekao? Razmisljam si i ne znam sto odgovoriti. Justin mi sigurno nije dobar prijatelj,cak ni poznanik. Pa,s njim se stalno prepirem pobogu dragom. „Teodora“

Na moj odgovor koji je cekao par sekundi klima glavom i ponovno ju zabija u one papire. „Jesi li ikada imala decka?“

„Ne“S lakocom ovo izgovaram.

„Jesi li ikada imala spolne odnose?“

„Ne“Na ovo takodjer automatski odgovaram s 'Ne',ali me onda bolna istina udara u glavu. „Kako mislite 'ikada'?“Naglasujem to ikada,a na moje pitanje Ellie ispadaju oci. Od straha mi se cijelo tijelo trese. U glavi mi se mota ona okrutna noc i moji vriskovi,jecaji. Moji uzdasi pocinju biti sve tezi.

„Mislim jesi li nevina?“S lakocom to izgovara,kao da ne vidi da mi se nesto dogada. 

Kako cu na ovo odgovoriti? Sto da kazem? 

„Odgovori mi iskreno,jer je ovo bitno za lijecenje“

Rijetko lazem,a ovakvu istinu sam naravno presutila. Zar je stvarno doslo vrijeme da kazem?

„Da“Odgovaram kratko,dok mi se pluca stezu. Tesko disem. 

„Sto?! Kako?!“Ellie skace sa stolice,a suze mi se tope na vrucem licu.