Bijeli tigrovi

Poglavlje 56.

Uzela sam čašu alkohola i otišla u zadnje dvorište gdje sam se smjestila na vrtnoj fotelji

Ispila sam cijelu čašu u dva gutljaja, te se opustila

Najednom, skoro zaboravljeni, ali dobro poznati glas mi se prišuljao "Hej, Loren!", bila je to Jessica

"Bok, Jessica!", zagrlim ju

"Gdje si ti bila cijelo ljeto?", sjedne kraj mene

"Ma znaš...studirala sam kod Marcusa, Julesinog dečka

"Aha, barem si sada tu", nasmije se

"Ako te smijem pitati...", prekinem ju, "Ako je o Julianu, ne možeš"

"Ali, Loren..."

"Nema ali, nisam raspoložena za razgovor o njemu, nadam se da shvaćaš", uzdahnem

"Naravno, oprosti što sam uopće pitala"

Samo sam odmahnula glavom i zgrabila njeno piće te ga ispila.

Ustala sam se i otišla bez riječi.

Dok sam hodala kroz kuhinju ugledala sam njega, Froya.

Samo sam se htjela okrenuti, otrčati negdje i sakriti se.

Ali, znala sam da ne mogu to napraviti.

Odlučila sam proći kraj njega, to nije bila dobra ideja

"Tu si!", uhvatio me za nadlakticu i privukao bliže sebi

"Da, samo sam prolazila"

"Loren, moramo pričati"

"Ne, Froy, ne moramo", frknem, "Ja sam ti svoje rekla, i da uvijek ću imati nekakve osjećaje prema tebi, ali ti osjećaje su mrvice s obzirom na veličinu onih koje osjećam prema Vitaliju", rekla sam u jednom dahu

"Dobro, ali", krenuo je nešto reći, ali ga je Vitali niodkuda prekinuo

"Jesam li ti rekao da je se kloniš?", Vitali je ljutito rekao dok je pokušavao prići Froyu preko mene

"Ona je pametna cura, može odlučivati sama za sebe", Froy je rekao naprasito

"Dečki, smirite se!", viknem, "Odmah"

"Ljubavi...", Vitali mi kaže dok me njegov pogled omamljuje, nikad me nije tako pogledao, kao da sam jedino blago na ovome svijetu i on me našao, "Pusti me da riješim ovo", podigao me i stavio iza sebe

"Pičko još jednom položi ruku na nju i više nećeš imati s čime hvatati lopte"

"A ti ćeš mi nešto napraviti?", Froy se pravio glupim, što je samo još više raspizdilo Vitalija

Vitali je zamahnuo i šakom skoro prošao kroz Froyevu jagodičnu kost.

Pokušavala sam ih smiriti, ali nisam mogla.

Držala sam Vitalija, zatim Froya, zatim sam stala između njih dvoje, ali oni nisu stajali

Ostali ljudi su se okupili oko nas navijajuči za tučnjavu, došlo mi je da svakome od njih otkinem glavu

Kako im nešto takvo može biti zabavno, zasigurno imaju dosadne živote.

"Prestanite!", viknula sam

"Čuli ste damu...", okrenula sam se, a iza sebe sam vidjela Davea nakon dugo vremena.

Nisam ga vidjela još odkad me napao iza škole.

Vitali je automatski prestao i digao se s Froya "A šta ti radiš ovdje majmune", ljudi su se polagano razišli.

Čak je i Froy otišao svojim putem, ostali smo Vitali, Dave i ja.

"Kako uvijek nabasam na vas golupčiće...čista slučajnost", rukom pređe preko ukroćene brade, "A, možda i nije slučajnost", nakezi se

"Što hoćeš, Dave?", Vitali prosikće kroz zube

"Htio sam vidjeti tvoj mali dijamant, čuo sam što je napravila Baratti
"Dobro si ju izbrusio, ali ne dovoljno da zaustavi Barattu"

"Ne znaš o kome pričaš", pridružim se razgovoru

On nagne glavu udesno "Bježi i ti, dok još možeš", položim ruku na bok u nadi da će pomisliti kako imam pištolj kraj sebe.

Dignuo je ruke lagano u zrak "Bez brige, odlazim..."

"Ti i tvoji Bijeli tigrovi ćete pasti, u to budi sigurna", rekao je i nestao s vidika.

"Tvoji Bijeli tigrovi?", Vitali me cudno pogleda

Primim lančić s bijelom tigrovim glavom koji mi je Vitali poklonio "Rekao si mi kako su oni samotnjaci, vrhunski ubojice i najlojalnija čudovišta na svijetu"

"Wladimir i ti ste mi pričali o toj nevjerojatnoj, moćnoj i neustrašivoj životinji...moji zaposlenici se sada zovu Bijeli tigrovi", nasmijao se na moje riječi

.

"Jesi li dobro? Izgledaš pomalo tužno...", Vitali se bacio na krevet pored mene

"Strah me"

"Čega te je strah?"
"Znaš da te nikada ne mora biti strah ičega, ne dok si samnom"

"U tome je problem, Vitali, bojim se tebe"

Moja izjava ga je šokirala, u očima sam mogla vidjeti kako mu se volja za životom lomi, ustao se i sjeo kraj mene

"Zašto me se bojiš, što sam napravio?", uzdahne, "Reci mi i promijenit ću se"

"Ne, ljubavi, nisam tako mislila"

"Samo se bojim da ćeš otići, svi naposlijetku odu...", prošapćem

"Gdje bi otišao, Loren, pa nikada te ne bih ostavio"

"Znam, ali svi odlaze, nitko ne ostaje", teško kažem

"Onda ću ja biti tvoj nitko", kaže i snažno me poljubi