Prokletnik jedan. Kako se samo usuđuje da je na silu ljubi mislila je Isabel dok ga je svim silama gurala od sebe. Šta on umišlja da će mu ponovo ona pasti pod noge i moliti ga za ljubav. E pa grdno se prevario. Snažno je stopalima udarala po njemu ali izgleda da je to sve Martinu dosadilo pa je odlučio da uzme stvar u svoje ruke i zauvijek okonča igru mačke i miša. ''Princezo prestani da se opireš, samo se prepusti. Osjećaš li ovo dok te ljubim? Moraš da osjećaš šta mi značiš.'' Uzeo je njene ruke sa svojih grudi pa ih je položio visoko iznad njene glave. Peškir je prijetio da padne s njenog zanosnog i mirišljavog tijela dok su joj se grudi podizale.
''Ovo ništa ne znači. Par poljubaca neće ništa promjeniti. Pusti me ili ću vrištati.'' Zastenjala je dok mu je prijetila, jer je uprkos pretnjama Martinov jezik spretno kružio po njenom vratu i vilici. ''Zašto da prekidamo nešto što je neizbježno kada znam da uživaš podjednako u ovome kao i ja. Znaš li da mogu da čujem otkucaje tvog srca? Znaš li samo koliki sam prokleti srećnik jer ja to izazivam u tebi.''
Isabel je sklopila oči dok je mrmljala sledeće riječi. ''Princ Carlos definitivno to bolje radi od tebe. Čak šta više sve vrijeme zamišljam da je on sa mnom u sobi a ne ti.'' Naravno da je lagala, nikada nije ni zamišljala Carlosa kad je bila sa Martinom. Ali je vrlo dobro poznavala Martinovu eksplozivnu prirodu i željela ga je povrediti na sve moguće načine kako je i on nju povredio. Njen ponos je bio jednom uništen. Tako joj svega neće dozvoliti da izgubi još jednom samopoštovanje zbog njega.
''Lažljivice jedna.'' Zarežao je Martin dok ju je zubima obilježavao po vratu. ''Da li i u njegovom naručju drhtiš kao što to radiš kada si sa mnom?'' Još jednom je snažno zubima povukao njenu najosjetljiviju kožu vrata dok je lijevi dlan spustio na njene grudi i snažno ih pritisnuo. ''Da li te i on ljubi kao i ja?'' Ponovo je spustio usne na njene dok je jezikom kružio oko njenih usana.
Isabelina koljena su zamalo odbila poslušnost i da nije imala još samo jednu mrvicu samokontrole bila bi sigurna da bi pokleknula. Zato se đavolski trudila da još malo ostane stabilna na nogama. ''Ljubi me... ljubi je bolje nego ti. Sve radi bolje nego ti.'' Martin je zastao na trenutak dok mu je mozak svario te informacije a Isabel je iskoristila njegov trenutak slabosti i oslobodila se njegovog zagrljaja. Na dva-tri koraka od Martina skinula je sa zida mač koji je generacijama stajao u dvorcu koji je naslijedila od njenih predaka. I Martin i ona su znali da nož sada nije oštar već je stajao kao suvenir sa grbom kraljevstva De Pena.
''Upozorila sam te. Ako se pomjeriš još samo jedan korak zabit ću ovaj mač tako snažno u tvoje srce i tako mi svega uživat ću u tome kao nikada do sada.'' Martin je laganim koracima došao do oštrice mača dok je prekrstio ruke na grudima. ''Zašto se ovako ponašamo? Šta se to juče promjenilo među nama?''
''Ne mogu da vjerujem da me to ponovo pitaš?'' Glasno je uzdahnula.
''Ali dođavola ništa te ne razumijem.''
''Ne znam zašto se uopšte sa tobom i prepirem. Ali dobro sada ćemo da sve razjasnimo i nakon toga ne želim više nikada da te vidim.'' Oštrica mača se utisnula na njegove grudi. ''Stvar je u tome da si me lagao. Nisi bio kod oca nego sa Esmeraldom.''
Martin je suzio kapke. ''Ja.. od kud ti ta informacija.'' Isabel je ponovo frknula. ''Ne vrijeđaj mi inteligenciju. Lagao si me i to je kraj priče. Zapravo u svemu ovome nisi ti kriv nego ja što sam dopustila da me vode osjećanja a ne glas razuma. Bože kakava sam glupača ispala. Kad se samo sjetim da sam po prvi put kuhala za nekog muškarca a on je za to vrijeme bio u naručju moje prijateljice. Baš sam ispala jadna u svojim očima da jadnija ne mogu biti.''
''Nemoj to da govoriš o sebi. Sam Gospod zna koliko sam želio da okusim hranu koju si pripremila za mene. Ako ti nešto znači tako bi je slasno pojeo da ne bi ostala ni mrvica, jer si ti jedina žena koja je kuhala za mene još od kako me je majka Marta zauvijek napustila.'' Njegovo lice je postalo tužno dok se ponovo vraćao u godine kada je odrastao sam bez majčine ljubavi sa ocem Hoseom.
Isabel je mogla na trenutak da zamisli malog dječaka Martina uplakanog i lišenog majčine ljubavi. ''Nikada mi nisi rekao ništa o tome. Čak mi nisi želio reći kada ti je rođendan pa sam morala sama da saznam dok sam pretražila tvoj novčanik.''
''Nisam smatrao da je moj rođendan nešto važno što bih trebao da kažem ili podijelim sa tobom. Na moj sedmi rođendan moja majka Marta je spakovala kofer odjeće i zauvijek napustila mog oca Hosea i mene. Više nije mogla da podnese život u siromaštvu bez obzira koliko ju je moj otac i ja silno voljeli. Pojavio se neki bogataš koji ju je uvjerio u bajkovit i bogat život koji joj mi nismo mogli pružiti i to joj je bio dovoljan razlog da sve ostavi iza sebe. Zato skoro nikada i ne slavim rođendan jer me posjeti da sam na taj dan ostavljen. Da li možeš da zamisliš koliko mi je majka falila svih ovih godina kada nastupi period Božićnih i Novogodišnjih praznika?'' Šutjeli su oboje nekoliko trenutaka. ''I previše nego što možeš da zamisliš ali sam to vješto skrivao u svom srcu i u svojoj glavi. Radio sam naporno svaki dan i svaku noć kako bi postao automehaničar a onda sam dobio ponudu od kraljice Debore i tada sam upoznao tebe.'' Prstima je prošao kroz kosu. ''Ti si bila jedina svjetla tačka u mom prokletu životu i tako sam đavolski uživao u našim svađama i prepirkama jer na taj način krio osjećanja prema tebi. Ti si bila najljepša princeza koju sam ikada upoznao u svom životu a ja.. ja sam bio samo siromašni automehaničar koji te je zavolio tako snažno i jako.''
Isabel je teško gutala pljuvačku. Nije joj bilo lako dok je slušala o Martinovoj prošlosti i da samo nije bilo one poruke i slike kako se ljubi sa Esmeraldom možda... ne možda, sigurno bi mu sve oprostila, privukla bi ga na svoje grudi i tješila bi ga. Ali joj ponos nije dozvolio. ''Ne pričaj mi da me voliš, ne sada kada si bio sa Esmeraldom. Ne želim nikada nikome da budem druga opcija.''
''Ti mi nikada nećeš biti druga opcija. Ti si jedina žena u mom srcu i u mojoj glavi. Ne znam šta ti je Esmeralda rekla ali ja dođavola nisam spavao sa njom. Nisam je čak ni svojom voljom dodirnuo. Moraš da mi vjeruješ.''
I dalje je u rukama držala mač dok je odlazila do kreveta kako bi u moru haljina pronašla telefon i pokazala sliku. Kada su se Martinove oči susrele sa slikom on je zanijemio. Nije se mogao sjetiti trenutka kada je ovo bilo uslikano i koje to uopšte uradio. Znao je da je izgubio telefon u klubu ali ovo je uslikano baš u trenutku kada je on jedva odgurnio Esmeraldu od sebe kada se poput bijesne mačke iznenada obrušila na njega. ''Ovo je jedna velika LAŽ. Sve ću ti ispričati ali moraš da mi vjeruješ da ja ovu poruku i sliku nisam napisao.''
''Baš čudno jer je poruka stigla sa tvog broja. Ali ja zaista ne želim da slušam o tome. Bilo bi najbolje da zauvijek napustiš moju sobu kako ne bi morala da zovem stražare. Riješimo to sada na miran način a svakako nakon Božića više se nikada nećemo vidjeti.''
''Neću dozvoliti da se udaš za princa Carlosa.'' Martin je znao da mu je ostalo malo vremena dok se Isabel nije u potpunosti predomislila i pozvala stražare pa je bujica riječi samo potekla iz njega. ''Moj najbolji prijatelj Manuel koji je u ljubavnoj vezi sa Rositom, tvojom najboljom prijateljicom, je želio da proslavi moj rođendan ali ja nisam bio za to. Ali kako nisam želio da ispadnem sumnjiv jer je često postavljao pitanja zašto provodim vrijeme sa princezom kada je svima vrlo dobro poznato da ti i ja nismo u najboljim odnosima pristao sam da dođem na kratko. Ali Manuel ne bi bio Manuel kada mi ne bi nabacio neku djevojku. I mislio je da smo Esmeralda i ja dobar par jer on nije imao blage veze da sam ja sve vrijeme bio sa tobom u ljubavnoj vezi. I taman kad sam pomislio da krenem kući Esmeralda se bacila na mene i poljubila me. Ali ja ti se kunem da joj nisam uzvratio, usne su mi stajale nepomično u ravnoj crti. I nikada joj nisam davao nikakve lažne nade. Moraš da mi vjeruješ...''
''Sve ovo je previše informacija.'' Isabel je došla do vrata i otvorila ih je širom. ''Molim te napusti moje odaje jer je prošlo vrijeme za pripremu za večeru. Majka bi mogla da dođe da me potraži ili da pošalje batlera. I ne želim da te zatekne ovdje.''
''Da li mi vjeruješ? Ako je potrebno kleknut ću i zamolit te za oproštaj ali ja te nikada nisam prevario pa čak ni u mislima.''
''Tvoj i moj svijet je previše različit i zato je najbolje da se na vrijeme zaustavimo kako ne bi uništili i ovo malo mira što je ostalo. Kao što sam rekla ne želim više nikada da te vidim i što se mene tiče budi s kim kod želiš.''
''Znači raskidamo? Želiš da baciš protekle dane u vodu kao da ništa nije bilo?''
Isabel je gledala svuda oko sebe samo nije smogla snage da ga pogleda zadnji put.
''A taman sam pomislio da je ovaj Božić najbolji do sada u mom životu jer sam imao tebe. A sada se pretvorio u najgori.'' Došao je do vrata i tiho prošaputao. ''Želim ti sreću sa princem. Zbogom zauvijek.'' A potom je izašao iz njenih odaja zauvijek. Ona je zatvorila vrata i spustila se na koljena dok je gorko zaplakala. Sve je bilo gotovo. Jedna ljubav je ugašena a imala je odličnu priliku da uspije.
Nekoliko dana kasnije-Badnje veče (kraljevski bal samo što se nije održao)
Isabel je stajala ispred velikog ogledala dok su joj služavke pomagale da obuče crvenu haljinu. Bio je to najnoviji model koje su krojačice iz Portugala u vrlo kratkom periodu sašile za princezu Isabel koja ima čast da je nosi na Božićnom balu. Do struka haljina je bila uska i pripijala se uz njene grudi kao i stomak, a od struka pa sve do stopala haljina se širila. Bila je sašivena od najmekšeg materijala, to je i Isabel mogla da potvrdi dok je dlanovima po njoj prelazila.
Služavke su pažljivo uvile svaki pramen njene plave kose dok su su pravile kraljevsku punđu. Ostale služavke su šminkale princezu. Jedna je bila zadužena za usne jer je trebalo nanijeti istu nijansu crvene boje karmina koja je bila ista kao boja haljine. Ostale su imale zadatak da istaknu šminkom njene oči koji su ovih dana bile i previše tužna.
Mogla je da načuje glasove zvanica koji su dopirali uz salona kao i sirene automobila dok su ulazili u kraljesvsko dvorište. Već je mogla da zamisli i armiju novinara koji su došli iz cijelog svijeta kako bi uživo sve pratili i snimili dešavanja ove večeri koji će se odigrati u dvorcu. A Isabel je samo željela da sve ovo brzo prođe i da prespava sve probleme koje je imala.
Možda je ona zabranila svojoj glavi da misli na Martina ali srcu svakako nije mogla da naredi da ga tako lako izbriše. Pogledala je lijevu ruku gdje su nokti bili savršeno urađeni zahvaljujući kozmetičarki, znajući da će večeras nositi prsten muškarca koga nikada nije voljela i koga nikada neće zavoliti. Ali za dobrobit kraljevstva, tradicije i običaja ona mora to da uradi.
Sada kada je sve bilo gotovo znala je da Božićna čarolija neće umješati prste kako bi još jednom vidjela Martina pa barem i na kratko.
Začula je blago kucanje na vratima. ''Naprijed.'' Samo je to rekla dok joj je služavka donosila srebrene štikle. Na vratima se pojavio batler. ''Vaše kraljevsko visočanstvo princezo Isabel imate posjetu.''
''Recite da ću se uskoro pridružiti u salonu za par trenutaka.''
''Moram sa tobom da razgovaram o nečemu vrlo važnom.'' Bila je to Rosita koja se provukla pored batlera i koja je stajala u dugoj plavoj haljini.
🎄Hvala na čitanju.🎄😘