"Slatka ti je sestra."
Pogleda u Viktoriju.
"Da, pazi, ili ću te ubiti ako joj pridješ, ili ćeš zavsršiti u zatvoru za uznemiravanje maloletnice."
Pogleda me ponovo, ispijajući pivo koje mu je u rukama.
"Opasna si."
Kaže on.
"Jesam li?"
Klimne glavom.
"Pa, sa kim si ti?"
Pogledam okolo.
"Sa prijateljem."
"Ne vidim ga."
Kažem.
"Znaš, zauzet je."
Pokaže prstom ka nekom ćošku, i tamo vidim momka i devojku kako razmenjuju nežnosti, ako se ovo uopšte može nazvati nežnošću..
Povratiću.
Nadam se da Eliot nije tako odvratan.
Pogledam u njega, a on već gleda u mene.
"Čudno da smo se ponovo sreli."
Kaže, te ostavi flašu sa strane.
"Ništa u životu nije slučajno, sve se dešava sa razlogom."
"Koji je onda razlog za ovo?"
Nacrta krug izmedju nas,što mi namami osmeh.
"Malo si više popio, ha?"
Upitam ga.
"Ali žurka je tek počela."
Sama odgovorim.
"U pravu si."
Nasmejem se..
"Pa jel bi da igramo malo?"
"Rado."
Oči mu zasijaju, i onda me uhvati za ruku i povuče na podijum. Neka brza pesma odzvanja klubom, i svi se kreću u ritmu muzike.
Kao i Eliot.
Kao i ja.
Danas sam ga upoznala, a već flertujemo.
Da li je to toliko loše?
Imam 22 godine i nemam vremena da trenutno razmišljam o tome.
"Nisam pohvalio tvoju haljinu."
Pogledam ga.
"Prelepo izgledaš u njoj."
"Hvala ti."
Nasmejemo se i nastavimo da igramo.. Zatvorim oči i prepustim se pesmi koja sledi, duga, spora, i nežna, sve što ja nisam. Moje uživanje prekidaju ruke koja se obmotavaju oko mog struka i vuču me ka sebi. Otvorim oči i pogledam u Eliota, koji mi se smeje u vrat.
Ne mogu a da ne priznam, da mi se ovo ne svidja.
Ali..
"Tek si me upoznao."
Šapnem mu, sklonim njegove ruke sa mojih butina, te polako odšetam do Viktorije, dok tužno gleda za mnom.
"Zašto si ga ostavila?"
Upita me ona, te se ja nasmejem..
"Jer, devojka ne treba da juri za dečkom, već on za njom, ako mu se zasvidim, sam će krenuti da juri za mnom."
"Tako si.."
Nasmeje se Viktorija.
"Zlobna?"
Upitam, te nazdravimo.
"Odoh da igram."
Ustane, i onda se izgubi u masi ljudi. Prevrnem očima kada vidim kako Eliot seda na njeno mesto.
"Nisi od onih koji lako i brzo odustaju?"
Upitam ga.
"Ne."
Kaže, te nastavi
"Tvoji pokreti..Pogledi."
Upitno ga pogledam.
"Da li si trepnula bar 5 puta ovo veče? I zašto nemaš otkucaje srca?"
Uspaničim se, ali se brzo stabilizujem jer ne želim da ispadnem nešto što nisam.
"Ne znam o čemu govoriš."
Skrenem pogled u stranu.
"Ja znam."
Prevrnem očima.
"Ti si.."
"Ćuti."
Prekinem ga, uzmem za ruku i izvedem iz kluba. Zadihano stanem ispred njega, i pogledam ga u oči.
"Kako znaš za to?!"
Prekrsti ruke.
"Zbog ovoga.."
Nasmeje se i moji pogled se zaustavi na njegovim velikim očnjacima koji su jako izoštreni.
"O moj Bože."
Tiho izgovorim..
"Koliko dugo?"
Upita me.
"Da li da ti verujem?"
Uzdahnem.
"Da li ja tebi da verujem?"
Pogleda me,ponovo.
"Rođen sam ovakav."
"Molim?"
Šokirano upitam.
"Ali,mislila sam..."
Napravi upitan pogled.
"Mislila sam da smo moje sestre i ja jedine koje su rođene kao vampirice."
"Sada znaš da niste."
Odgovori mi.
"Ali..Kako je to moguće? Uglavnom se svaki vampir preobražava."
Pitam ga.
"Misliš da znam?"
Nervozno upita.
"Poznaješ još nekog vampira?"
"Sem svog prijatelja, tebe i tvojih sestara, ne."
Čujem ženski vrisak iza sebe, pa pogledam u Eliota, pa onda se okrenem. Jedna devojka leži na podu a iz njenog vrata teče krv. Osetim žeđ, te krenem da trčim. Moram da se sakrijem. Čujem Eliota iza sebe, a onda zajedno padamo na nekakav travanjak.
Dođavola..
"Viktorija."
"Ko?"
"Moja sestra, još je gora, ne ume da se kontroliše."
Uzmem telefon u ruke, i pozovem je, nažalost, ne javlja mi se.
"Moram po nju."
"Idemo zajedno."
Nasmešim se, i krenemo ka klubu oboje sa strahom da nekog ne povredimo.
"Hraniš se životinjskom krvlju?"
Pitam ga.
"Da, ti?"
"I ja."
"Ali probala si i ljudsku?"
"Mnogo puta."
Uđem u klub i krenem da dozivam Viktoriju. Nema je ovde..Krenem uz stepenice i uletim u toalet, čujem jecaj i plač, te ubrzo shvatim da znam ko je tu.
"Viktorija?"
Pokucam, dok me Eliot zbunjeno gleda, osetim nešto čudno.
"Uznemirena je."
Kažem.
"Kako znaš?"
"Sestra mi je, osećam."
Pokucam ponovo, ali čujem samo jedno tiho odlazi.
"Viktorija, izađi, to sam ja, Sofia."
Polako gurnem vrata i onda vidim plavušicu na wc šolji. Čučnem i stavim ruke na njena kolena.
"Podigni glavu. Šta nije u redu? Neko te je povredio?"
"Ne.."
Odgovori mi kroz plač.
Na silu joj podignem glavu.
"Viktorija, Bože.."
Zapanjeno gledam u njene pune usne umazane krvlju..
"Ustvari, sam ja povredila nekog."
"Ššš, sestrice.."
"Ne ljutiš se?"
Upita me.
"To je normalno. Ti si vampir, jednom si morala da probaš ljudsku krv, izvini što sam te ostavila."
"Ali ubila sam je.."
Uhvatim je za ruke.
"Nisi je ubila, samo si malo popila njenu krv. Živa je,biće u redu, nateraću je da zaboravi."
"To ću uraditi ja."
Ubaci se Eliot u razgovor te se nasmeši i izadje iz toaleta..
"Dođi da ti operem to i da odemo odavde."
Odemo do lavaboa, ona se umije i obriše maramicama.
"Karolina će se baš ljutiti.."
Uplašeno izgovori.
"Ne plaši je se, zloća je uz tebe."
Namignem joj i izvedem je iz kluba.
***
Pokrijem Viktoriju i poljubim je..
"Znaš.."
Započne.
"Ti ustvari nisi zloća."
Nasmejem se..
"Samo se bojiš,zar ne?"
"Spavaj Viktorija."
Pomazim je, ustanem, ugasim svetlo i izađem iz sobe. Spustim se na donji sprat i ugledam Karolinu kako sedi na kauču i gleda u daljinu, izignorišem je i pokušam da prođem pored nje.
Mada mi i ne uspe.
"Ti i ja moramo da razgovaramo."
Pogleda me, te ja prevrnem očima, i sednem preko puta nje. Zašto sestra starija od mene samo 4 godine mora da me riba i davi iako sam punoletna?
Izdahnem...
"Slušam te."
Prekrsti noge.
Neću biti tu danas, i celog vikenda. To je prvo.
Drugo, dok me nema, komentarišite nastavke i recite mi mišljenja o novoj priči.
I treće, ko želi instagram stranicu za ovaj profil, neka mi napiše u komentaru. Volim vas, vidimo se u nedelju :*