1988.
Čak i da stojim u prostoriji ispunjenoj umjetninama,
ja bih gledao samo tebe, Felicija.
Začarala bi me svojim pogledom,
načinom na koji vrtiš svoje meke uvojke oko prsta,
načinom na koji me gledaš ispod trepavica,
začarala bi me jer postojiš.
Jer ljubavi,
ti si moja čarobnica.
1986.
Kajem se, Felicija.
Kajem se što sam ti dopustio da sumnjaš u moju ljubav.
Žao mi je što me tvoje divne oči ne gledaju s ljubavlju, nego vječitim bolom prikrivenim suzama. Žao mi je što su tvoji obrazi bili vreli zbog jačine suza, a ne zbog rumenila koje se pojavilo zbog mojeg iskaza ljubavi. Poželim vratiti vrijeme, ljubavi.
Predao sam ti dušu, izvadio srce za tebe i odstranio život koji sam imao prije nego sam te upoznao. Dao sam ti sebe cijelog.
Ljubavi, što još trebaš?
Dat ću i posljednji atom snage za tebe.
Ljudi na ulicama mi govore da si me opsjela zlim činima, što me dobro nasmijalo. Mene je opsjela samo ljubav koju osjećam prema tebi. Sama pomisao da sumnjaš u nju me slama u tisuću komadića.
Felicija, što da činim?
Bez tebe ne postojim. Bez tebe sam samo fantom prijašnje persone koja je nekoć kročila poljima. Bez tebe sam samo tijelo bez duše. Ti si od trenutka kada sam te sreo bila lutkar koji je lako upravljao mojim osjećajima- koji ih je sa lakoćom slamao i iznova gradio, dajući mi svrhu. Dala si mi nadu i nekoga koga bih mogao voljeti.
Ako padanje pod tvoje čari znači tvoje povjerenje- to ću i učiniti.
Uzmi me, Felicija.
Oduvijek sam bio tvoj da me uništiš.