Ne. Ne, ne, ne, ne, ne. Bila je to jedina riječ na umu zgrožene majke. Opet je umrla i to u najgorem trenu. Sutra je prijemni. Toliko se trudila. Ne, ne, ne.
Odmah je krenula u smjeru Oživljaonice. Kad se to dogodilo zadnji put? S deset godina? Ne, još ranije.
Uletjela je s njom u rukama. "Vratite ju odmah. Jako je važno. Cijeli joj život ovisi o tome!"
Doktor koji je svijetu promijenio živote nasmiješio se. "Polako, diši malo. Neće duša pobjeći."
"Ne duša, nego šansa, doktore! Sutra si treba poboljšati život, znate. Upisati školu..."
Doktor se namrštio. "Školu? No, pa znaš valjda da ne mogu vratiti nju od danas. Nije joj to zadnja snimka."
"Znam i predobro," otpuhnula je. "Postoji li ipak način? Želim ju natrag, ovu nju."
Oživljaonica je uplivala u tišinu.
"Postoji," rekao je naposljetku. "Ali neće ti se svidjeti."
"Samo recite!"
"Smrt za smrt," susreo se sa zbunjenim očima. "Njena bivša snimka je iz osme godine. Mogu vratiti tu u ovo tijelo. Tada će ovaj um, ovaj iz osamnaeste, postati zadnja snimka. Ako ju nakon toga oživimo opet..."
Oči su se raširile spoznajom. "Oh... Oh. Pa to je... To je odlično. Divno, dogovoreno."
"Ne bi li trebala biti malo zabrinutija? Morat ćeš ubiti vlastitu kći," istaknuo je kroz guste brkove.
"Bila je već ubijena."
"I zbog toga bi trebala biti zabrinuta..." šapnuo je. "Ne želiš li znati tko je to učinio?"
"To me najmanje zabrinjava," rekla je ozbiljno, a opet strogo, kao da kudi dijete. "Vjerojatno neki obožavatelj zagorčavanja tuđih života. Tuđih smrti, bolje rečeno. Ponekad mi se čini da je život izgubio svu vrijednost. Ubojstva postaju češća od rađanja. Ništa iznenađujuće, ništa neuobičajeno. To-"
"Mislim da ni tebi život više nema vrijednost," prekinuo ju je.
"Ne slažem se," rekla je odlučno. "Život koji imam sad - koji ona ima sad - vrijedan je svega."
"I smrti?" upitao je.
Umjesto odgovora uhvatila je skalpel u ruke i čekala.
Zamislio se. Možda svijet još nije bio spreman. Možda... Pogriješio je.