"Oče, ovo je moja djevojka Lexi Bailey", predstavio sam Bezimenu. "Anđele, moj otac Sergej Ivanovič Orlov."
"Zadovoljstvo mi je konačno vas upoznati, gospodine." Bezimena je ispružila ruku. Mojem ocu su oči bile skupljene i gotovo da ju je prezirao pogledom. Zakolutao sam očima i pogledom ga opomenuo. "Ne mogu reći da dijelim tvoje zadovoljstvo, djevojko." Rukovali su se. "Imaš čvrst stisak. Je l' to namjerno?" pitao je.
Morao je. Matori je morao. Na trenutak sam samo zaklopio oči da smirim bijes.
"Nikako, gospodine." Bezimena se blistavo osmjehnula.
"Ovo je Kosta, moj najmlađi brat. A do njega je Vitalij, samo mlađi brat." Predstavio sam joj svoju braću. Ona se sa svakim rukovala. I za razliku od mog oca, moja braća su je dočekali sa širokim osmijehom i još ju je svaki zagrlio.
"Mora da mu dobro kuhaš kad se skoro mjesec dana zadržao u Americi", rekao je Kosta.
"Imaš li kakvu prijateljicu za mene?" pitao je Vitalij. Lexi se zahihotala. "Vitalij", ja sam ga opomenuo. "Ništa, ha?" Napravio je grimasu. "Možda sestru?"
Mila majko, šljapit ću ga ako ne prestane pričati i ispitivati gluposti.
"Što?" obrecnuo se na mene. "Samo sam pristojno pitao. Djevojka je prelijepa pa možda ima kakvu prelijepu sestru za mene. Nećeš samo ti imati divnu djecu." Vitalij je rekao skoro pa uvrijeđeno. Izdahnuo sam.
"Ne zamjeravam ti... Možemo preći na ti?" brzo je pitala. Vitalij je kimnuo glavom. "To i očekujem, djevojko."
"Imam jednu prijateljicu za tebe, ali teško da ćeš je uhvatiti. Nju ne drži mjesto", rekla je moja djevojka. Mora da me zajebavaš.
"Može onda i jedna za mene?" Kosta se ubacio. Lexi se nasmijala pa pogledala mog mlađeg brata. "Teško da će vam bilo koja odoljeti, momci", rekla je moja djevojka. Stidljivo je pogledala u pravcu mog oca. Naravno, on se mrštio. Ili se bar pokušavao mršiti. Pa, sretno mu bilo u tome.
"Pođimo unutra", rekao je Vitalij. "Jelo se hladi, a ja imam mali milijun pitanja za tebe, curo."
"O?" iznenadila se.
"Svidjet će ti se pitanja. Obećavam." I samo tako je moj brat prebacio ruku preko ramena moje djevojke i uveo ju u kuću. Kosta je išao iza njih i široko se smijao. Udario sam ga po glavi, on se okrenuo, a ja sam mu zaprijetio: "Da ti oči nisu na njezinoj stražnjici i grudima, budaletino."
"O, otkad je to Arkadij tako pristojan? Američka klima te promijenila?" on se blistavo osmjehnuo pa pobjegao u kuću.
Ostali smo samo moj otac i ja. "Još joj samo počni pričati o mojoj bivšoj pa da je još više povrijediš."
Moj otac se začudio. "Da je još više povrijedim? Svašta, sine. Ne treba se ona meni svidjeti, već ja njoj. To..."
"To nije normalno što ti pričaš", rekao sam mu pa se vratio do auta da izvadim naše kofere.
"Došla je u moju kuću, spavat će u mojoj kući, jest će moju hranu..."
"Oprosti što tako velikodušno iskorištavamo tvoju dobrotu, tata", sarkastično sam rekao.
"Ipak", podigao je ramena pa ih spustio, "čini mi se poznata ta tvoja djevojka."
"Vjerojatno si je zamijenio s nekom", odgovorio sam mu. "Puno djevojaka prođe kroz tvoj klub." Prošao sam kraj njega. Osjetio sam njegov pogled na svojim leđima. "Osim toga, hvala ti na tako toploj dobrodošlici. Mogu samo zamisliti kako ćeš dočekivati svoje unuke ako si njihovu majku tako dočekao."
"Ona je trudna?!" zapištao je moj otac. Okrenuo sam se. "Nije, ali bit će. Namjeravam joj napraviti mnogo djece. Možda se čak vjenčamo u Americi i ostanemo ondje živjeti." Blistavo sam se i široko osmjehnuo. Gledao sam kako moj otac mijenja boje lica iz blijede u crvenu. Još sam se više nasmijao.
"SAMO PREKO MENE MRTVOGA!" povikao je moj otac.
"Da, da. Ako nastaviš tako reagirati, kap će te strefiti prije vremena."
"Slušaj ti mene, mali, ...", počeo je moj otac, ali nisam ga čuo što je rekao jer sam ušao u kuću. Kofere sam ostavio na početku stuba, a onda sam čuo njega kako je govorio mojoj djevojci: "Ako se namjeravaš udati za njega, bit će to ovdje. Ovdje ćeš mu roditi i djecu i ovdje ćete živjeti. Možete zaboraviti vaš zajednički život u Americi. Ne dolazi u obzir. A ne, ne. Nećete se vi tako ponašati!"
"Čale, koji ti je?" pitao sam ga s leđa. Lexi se sva boja povukla s lica, a čak su i moja braća bila zgranuta.
"Nikoji meni nije", odbrusio je. "Ja samo kažem kako će biti." I tad je prijeteći pogledao u moju djevojku. Stao sam ispred nje i podigao obrvu. "Bit će onako kako odlučimo Lexi i ja, tata. Nemaš se pravo miješati u naš život. Pokaži malo poštovanja. Prvi put te vidi i ti bi se kao dobar domaćin trebao ponašati u skladu sa svojim godinama."
Sad je moj otac preokrenuo očima. Onda je odmarširao u blagovaonicu. Okrenuo sam se Lexi. Ona je strusila viski u jednom gutljaju. Oči su joj sijale bijesom. Ona je bila ljuta na mene. Na mene je bila ljuta! Na mene! Boga mi, ovo nije normalno.
"Nemoj se brinuti oko oca", rekao joj je Kosta. "Trenutno prolazi kroz zakašnjeli pubertet. Neke stvari mu tek sjedaju na mjesto."
"Dobro je znati", promrmljala je ona. Izgledala je sićušno između moje braće, a svaki je stajao s njezinih strana. Osjećala se ugodno u njihovom društvu, znao sam to, a opet... Dovraga! Stvarno ću morati obaviti razgovor s ocem.
"Onda, curo, što tako slatka djevojka radi s mojim glupavim bratom?" pitao je Vitalij. Zavjernički se naslonio na stol i nagnuo prema Lexi. Ona se zahihotala. Kosta se igrao s priborom, a moj otac je sjedio na čelu stola i pogledom sijevao prema meni. Ja sam sijevao na njega.
"Zabavljamo se", rekla je ona. Ruka mi je momentalno s moje noge poletjela na njezinu. Ona me polako i proračunato pogledala pa joj se osmijeh transformirao u nešto najslađe što sam imao priliku vidjeti u svom životu.
"Samo se zabavljate?" Vitalij je pitao. "To znači da nije ništa ozbiljno." Moj brat je već sve sebi posložio u glavi. Stegnuo sam prste oko Lexinog bedra.
"Udario joj je očev viski u glavu", rekao sam.
"Da, da. Sad je kriv viski. Ako ti ikad bude dosadno s mojim bratom, ljepotice, sa mnom ti neće biti ni u snovima dosta", nastavio je moj brat samouvjeren u sebe.
"Ili ako ti dosade obadvojica, ja sam tu", javio se Kosta. Preokrenuo sam očima. Lexi im je bila atrakcija. Lexi se nasmijala, zahvalila se na ponudi i okrenula svoje oči da mene pogleda. Potom mi približila svoje lice, u istom tom trenutku je stisnula svoja bedra s mojom rukom između i rekla dovoljno glasno da je svi za stolom čuju: "Najsretnija sam s Arkadijem."
"Ipak, ponuda stoji, curo", rekao je Kosta.
Kosta i Vitalij su je ispitivali svakakva pitanja. Što radi, kako provodi dane, koja joj je najdraža boja, kreće li se više u muškom ili ženskom društvu, tko joj je šef i svakakva druga pristojna pitanja su bila na meniju. Ja sam se smijao zajedno s njome dok je moj otac šutio kao zaliven. Nije progovarao tokom cijelog objeda. To mi je sasvim odgovaralo. Bolje da šuti nego da ubija Lexi u pojam.
"Jesi li ikad bila u Rusiji?" pitao je otac u jednom trenutku.
"Jesam", rekla je moja Lexi. "Jedinom prilikom, ali bilo je to jako davno. Ni ne sjećam se najbolje tog perioda."
"Kako ti se sviđa Rusija?"
"Mnogo je ljepša sad", rekla je aludirajući na mene. Nasmijao sam sebi u bradu i nastavio rezati meso.
"Gdje su ti roditelji?"
"Umrli su", rekla je. "Dok sam bila mlađa. Ne sjećam ih se najbolje."
Žvakanje mi se usporilo. Moj otac nije usporio s pitanjima. "Odrasli si kod nekoga ili si poslana u dom?"
"Odrasla sam kod mamine tetke. Ona mi je ostala jedina od obitelji. Umrla je pred tri godine."
"Moja sućut", rekla su braća u glas. Opomenuo sam oca pogledom. Ovaj to nije primijetio. Duboko sam udahnuo pa se izravno obratio Bezimenoj: "Ne moraš odgovarati na ta pitanja."
Sitno se nasmijala. "Nije mi problem pričati o tome, Arkadij. Svi na kraju umremo. Ne vrijedi nad nekim žaliti kad znaš da se ta osoba neće vratiti. Štoviše, često se sjetim veselih trenutaka. Tetka je rekla da ne želi vidjeti da žalim. Bila je prilično ozbiljna kad je rekla da će me opsjedati u snovima ako budem žalila, a ja cijenim kvalitetan san."
Moj otac se nalaktio na stol. Ja sam se ispravio u svojoj stolici i razmijenio pogled s Kostom i Vitalijem. Moja djevojka se i dalje blago i nježno smiješila dok ju je moj otac gledao kao da je neprijatelj ispred njega.
Tada je moj otac pogledao u mene. "Mislim da će mi se čak i svidjeti, Arkadij."
"Misliš?" pitao sam ga. Moja braća su šutjela. "Pa kad već misliš, onda razmisli i o tome da ti se stvarno svidi."
"Ne budi bezobrazan, sine", rekao je moj otac pa nastavio jesti. Ja sam izvio obrvu. Taman kad sam htio reći da nisam bezobrazan, moj otac je nastavio: "Ako već misliš ozbiljno da Amerikanka bude dio naše obitelji, onda se potrudi da joj objasniš što naše prezime nosi sa sobom."
"Moj otac hoće reći, anđele, da očekuje veliku obitelj i puno unuka te da mu je jedini trn u oku to što si ti Amerikanka."
Lexi je pažljivo obrisala svoje usnice salvetom pa rekla: "Mislim da niste pravedni, gospodine." Pogledala ga je. "Ja vas ne osuđujem što ste iz Rusije pa mislim da bi bilo u redu da me prihvatite takva kakva jesam s američkim podrijetlom."
Moja braća su zazviždala. Duboko sam udahnuo i polagano ispustio izdah. Osjetio sam kako su očeve nemilosrdne iskre frcale prema Lexi, a ona ga je nastavila gledati kao da mu pokušava dokazati da se neće s njome samo tako zajebavati. Još sam se šire nasmijao i potapšao sebe po ramenu. Dobro sam izabrao.
Pogledom punim ljubavi, obožavanja i poštovanja sam pogledao u svoju djevojku i namignuo joj.
"Vrlo dobro", rekao je otac. "Vodit ćemo još razgovor. Koliko ostajete?"
"Vidjet ćemo", rekla je Lexi. "Voljela bih se bolje upoznati s svima vama i Arkadijevim poslom."
"Divno." Ne znam je l' to trebalo zvučati sarkastično ili ne, ali zvučalo je nepristojno.
Nevjerojatno, shvatio sam. Nevjerojatan ručak. Nevjerojatna je ona.
***
Negdje iza ponoći...
Lexi nije mogla spavati. Probudila se pred par minuta i gledala je po sobi kao u pola bijela dana. Frustrirano je uzdahnula. Arkadij je kraj nje spavao nesvjestan njezine nesanice. A stvarno mu je bila zahvalna. Pokazao joj je cijelu kuću i iznenadila se velikom prostranošću i urednošću. Čitava kuća joj je bila interesantna. Kad su naposljetku legli, nije joj dao mira. Konačno su isprobali pozu 69 i sad je željela ponovno. Nakon nekoliko krasnih orgazama, zaspala je kao beba.
A sad je bila budna.
Otići ću do kuhinje, popiti čašu vode i vratiti se nazad, mislila je. Brzo je navukla debeli, dugački ogrtač preko sebe i tiho se spustila u kuhinju.
"Sjetio sam se odakle te znam", rekao je glas u tami. Lexi je ciknula na mjestu i prestrašeno se okrenula. Susrela se oči u oči s Arkadijevim ocem.
"Bože, uplašili ste me." Srce joj je udaralo kao ludo u prsima. Povukla se prema sudoperu. On je ušao u kuhinju. Mjesečina ga je osvijetlila. I on je bio u kućnom ogrtaču.
"Ti si ona koja je ucijenila Pavlenka", rekao je. Lexi je progutala knedlu. Namrštila se. "Š-što?" zamucala je. Još nije mogla doći do daha.
"Pred par godina Pavlenko je izlazio s Amerikankom", počeo je on priču. "Senzacija u njegovoj obitelji. Sve je bilo super dok djevojka najednom nije misteriozno nestala, a u isto vrijeme se proširio glas da netko ucijenjuje Pavlenka. Netko je pustio samo jednu njegovu sliku na kojoj je bio u diskreditirajućem položaju."
Lexi se mrštila. O čemu ovaj čovjek priča?, vrtjelo joj je po mislima.
"Obratio se meni", zastao je trenutak, "da sve zataškam i omogućim mu da nastavi napredovati do položaja na kojem je danas. A znaš gdje me je potraga odvela, Lexi Bailey?"
"Ne znam o čemu pričate, gospodine", Lexi je rekla. "Da, znam Pavlenka. Arkadij i ja smo imali nezgodnu situaciju s njime, ali mora da ste me s nekim zamijenili oko cijelog tog ucjenjivanja."
"Djevojka se zvala Alex", nastavio je on dalje. Lexi je stisnula svoje šake.
"Moje ime je Lexi", još ga je jednom podsjetila.
Začula je kako je duboko udahnuo. "Rekao sam svom sinu da ne želim lažljivce u svojoj obitelji, Amerikanko."
"Ne lažem vam, gospodine", Lexi je nešto tiše rekla.
"Čudno", zvučalo je kao da je razočaran. "Djevojka je ličila na tebe."
"Čula sam da svi u svijetu imamo dvojnike pa mora da je to bio moj neki dvojnik."
On se nasmijao. "Smiješna si, Amerikanko. Znaš, moj Arkadij imao je dobru ženu. Katju." Rekao je to ime s nekom sjetom u glasu. Lexi se naježila. "Predivna žena, Ruskinja, jakih obiteljskih veza i čvrsta žena koja je usrećila mog sina."
Lexi se blago namrštila. "Ne znam zašto mi pričate..."
"Obožavao sam je. A onda ju je Arkadij ostavio. Kaže prestao ju je voljeti. Nije ona ta." Pogled mu je bio uperen negdje u daljinu. "Predivna vremena su to bila. Razmišljali su o velikom vjenčanju. Arkadij me čak tražio da mu dam zaručnički prsten kojim sam zaprosio njegovu majku. Možeš li zamisliti moju sreću u tom trenutku? Moj prvorođenac traži zaručnički prsten koji je već stotinama godina u našoj obitelji."
Lexino grlo se stisnulo. Ovo je bio udarac ispod pojasa.
"Znam da smatrate da nisam dovoljno dobra za vašeg sina, gospodine."
Sergej se nije obraćao na njezinu rečenicu, samo je uperio svoje vučje oči u nju i rekao: "A onda mi Kostantin kaže da traži jednu Amerikanku i da s njome misli ozbiljno. Znaš li ti kojom brzinom su moje sve lađe potonule u tom trenutku? Znaš li koliko sam se razočarao kad je rekao da te želi uzeti za svoju ženu, napraviti ti djecu. Čula si ga danas. Budalast dečko. Kladim se da mu nisi rekla svoju prošlost i da je zaljubljen samo u lijepu vanjštinu."
"Gospodine, ...", pokušala je, ali on ju je ponovno prekinuo.
"Stoga ti dajem izbor: ostavit ćeš mog sina ili ću mu ja reći pravu istinu o tebi."
Srce joj je tako brzo kucalo da je čula samo šum u ušima. Ruke su joj se oznojile. Snažno je stisnula svoje šake i namaknula ono malo snage što joj njegove riječi nisu uništile.
"Ja nisam vama draga, a bome vi ste još manje meni dragi. Stvarno sam se veselila da vas upoznam iako mi je Arkadij rekao sve što ste mu rekli preko videopoziva. Ovo što mi sad pričate je stvarno podmuklo i bezobrazno. I da je stotinu njih zaručio i ostavio, nije me briga i nije mi stalo do toga. Stalo mi je jedino da vi shvatite da ja ne odlazim odavde, ma koliko se to kosilo s vašom idejom o čistokrvnim unucima. Ako se zainatim, nećete ih ni dobiti."
"Pazi što pričaš, djevojko."
"Pazite vi što pričate!" povisila je ton. "Možda jesam žena i možda me smatrate bespomoćnom i slabom, ali, vjerujte mi, grdno se varate. Na vrijeme ću vam reći. Prestanite sanjati o tome da će se vaš sin ponovno zaljubiti u tu Katarinu i da će oni živjeti sretno do kraja svog i vašeg života jer neće. Arkadij je sa mnom, ja sam s njime i mi smo zajedno. Mi, ja, Amerikanka, i on, Rus. Vjerojatno ću vam biti trn u oku, ali zaboli me. Neću živjeti s vama, živjet ću s njime i neću dopustiti da me zajebavate i odnosite se s nepoštovanjem prema meni. Dovoljno držim do sebe da vam istog momenta kažem da to neće proći. Budite vi opasni i nemilosrdni ili kakvi već. Prijetite i zajebavajte, ali očekujte da ću vam vratiti. Bez imalo pardona. Poštujem Arkadija, poštujem i njegovu braću, a vas ću poštovati onoliko koliko ćete vi mene poštovati."
Kad je to sve rekla, bila je tako zadihana i ljuta da više nije bila žedna. Odjednom je samo željela biti uz Arkadija, stisnuti se uz njega i zaboraviti na sve ovo. Oči su je zapekle.
Onaj san da će oca svog budućeg supruga nazivati svojim ocem se rasprsnuo kao... kao...
"Sad me ispričajte", tiho je rekla, pročistila grlo i udaljila se tiho tapkajući.
_________________
Heh...
Ljubim vas! :* :* <3 <3
Vaša Thunderstorm27.