Kad sam pitala Marcela za opomene koje su stigle poštom, rekao je da ih je vratio u poštu pošiljatelju. Bila sam više nego zgrožena njegovim postupcima. Ultimativno sam mu rekla da ćemo se razići ako odmah ne prestane s kockanjem, no činilo da to nije tako lako. Postalo je to poput bolesne ovisnosti koje se Marcel nije mogao riješiti. Usto je počeo dosta piti, vjerojatno kada bi gubio. U svojoj je ogorčenosti postao grub i bezobziran i prema djevojčicama i prema meni. Naš život se iz najljepše bajke pretvorio u pakao. Kako nisam mogla držati jezik za zubima, Marcel bi se još više razljutio. Jedne me je večeri u takvom pijanom stanju i udario. Budući da sam bila ranjeno dijete iz obitelji gdje je bilo nasilja, nisam mogla podnijeti da moje djevojčice to proživljavaju. Kao i da žensko dijete manje vrijedi!
Još iste večeri, čim je Marcel zaspao, uzela sam nož i divljački ga podmetnula pod njegovo grlo. Sam Bog zna odakle sam pronašla snagu da ga ne ozlijedim pri spavanju. Znala sam što bi to donijelo mojoj djeci i meni, te sam uz zadnje atome snage prodrmala njegova ramena kako bih ga probudila. Kad je otvorio oči oprezno me gledao.
„Još samo jednom me udari pred djecom i zaklat ću te na spavanju"– zaprijetila sam mu.
„Ti si poludjela!" – gledao me preneraženo.
„Znaš ti dobro što sam proživjela gledajući kako otac maltretira majku i vjeruj mi moja djeca taj film nikada neće gledati. Kao i kada sam bila kriva jer sam imala brata. On čim je rekao da sam kriva ja, dobila sam šamarčinu od roditelja." – ljutito sam mu govorila.
„Oprosti" - promrmljao je. „Nisam bio svoj ..."

YOU ARE READING
Nada u ljubavi 🔚
Romance"Voljeti nekog, znači pristati da ostariš sa njim!" - Albert Camus "Ljubav, kazahu nam vidjeoci iz starine, Zlatni je leptir iz divljine Što leprša i leti obasjanim nebom I tka sreću srdaca što dođoše iz tmine." - Algernon Swinburne