Samo moja

36

Prošlo je mjeseci i pol od kako odrađujem otkazni rok. Prešla sam pola puta, još toliko i gotova sam sa Filipom. Definitivno je ovo najdužih mjesec i pol u mom životu. Još uvijek ne mogu da vjerujem da mi je odredio otkazni rok od tri mjeseca. Tko još odrađuje otkazni rok tri mjeseca? Ali jako dobro znam da mi to namjerno radi, tjera svoj inat kao da će nešto promijeniti time. Da je lako, nije nimalo ali guram dan za danom. Filip se vratio starom životu dok se ja sa druge strane pravim da sam sretna ali daleko sam ja od toga.

Šta se tiče mene i Filipa naš odnos se drastično promijenio i sada smo samo strogo poslovni. Pokušavao je on doći do mene i razloga zašto se sve to desilo jer mu i dalje ništa nije jasno ali nisam posustala, a niti neću koliko god bilo teško. Nakon nekog vremena je samo digao ruke od mene i povukao se. Ne mogu reći da me ne boli kad me boli, ali tako je trebalo da bude.

Odustao je i od tada pričamo samo isključivo šta se tiče posla. Naravno da on još koji put tu i tamo podbode ali ja prešutim, odlučila sam da je tako najbolje. Izbjegavam ga koliko god mogu. Dolazim na posao puno prije njega samo kako bi izbjegla susret sa njim također gledam da odem ili prije ili poslije njega doma da ga i tada ne susretnem. Dosta smo vremena proveli zajedno tako da znam njegovu rutinu. Nekad budem uspješna u tome, a nekad malo manje. Nažalost imamo puno zajedničkih sastanaka na kojem ga ne mogu izbjeći ali zato uvijek dolazim među zadnjima, a izletim prva. Već sam se uvježbala kako da ga štoviše izbjegavam i on jako dobro zna da to radim ali baš me briga.

Kako se Filip vratio starom životu tako su se vratili i natpisi o djevojkama za jedno večer, dok na poslu iskorištava Valentinu samo je ona previše zaljubljena u njega da vidi to. Izgleda da se nikad neće promjeniti po tom pitanju.

"Kasniš." Cimnem se jer sam bila duboku u mislima. Ugledam Maria i samo se nadam da neće sad doći i Filip.

"Onda i ti kasniš." Uzvratim mu, a on se nasmiješi. Iskreno nemam pojma o čemu je sastanak. Samo znam da nam dolazi neki čovjek i da će se ovdje održavati neka humanitarna večer. Apsolutno me ništa ne zanima šta se tiče posla. Samo odbrojavam dane kad ću otići odavde daleko od svih.

"Pa kako si Mia?" Upita me dok ulazimo u lift.

"Dobro sam. Kako si ti?"

"To lažeš sebe ili mene?" Upita me i iznenadi me ovim pitanjem.

"Šta želiš reći?" Upitam ga direktno.

"Da si daleko od dobrog. Ovako iz vana se činiš dobro ali iznutra nisi. Rekao bi da se iznutra raspadaš. Jesam li u pravu? Pa ja bih rekao da jesam." Pročita me u tren oka. Nažalost sve šta je rekao je u pravu.

"Ne znam šta da ti odgovorim na ovo." Iskreno iznenadio me kako me je pročitao u tren oka i sve točno rekao.

"Ne moraš ništa, na kraju krajeve nisi dužna da se meni opravdavaš. Samo se zapitaj jel vrijedno svega toga." Da mogu sve bi promjenila ali ne mogu.

"Još uvijek možeš da kažeš Filipu istinu." Doda i čujem zvono na liftu koje me spasi. Izletim odmah iz lifta, bolje reći pobjegnem ne čekajući Maria jer stvarno ne znam šta bi mu odgovorila na to. Čula sam samo kako se Mario nasmijao na moj postupak ali baš me briga. Ugledam Filipa ispred sale za sastanke koji vjerojatno čeka Maria. Samo prođem pored njega bez ikakvog pozdrava i uđem u salu te se smjestim pored Ene i popričamo nešto malo dok ne počne sastanak.

Nakon par minuta ulaze Mario i Filip i započnu sastanak za koji ja i nisam nešto previše zainteresirana tako da crtam srčeka po bilježnici i ubijam dosadu čekajući da se sastanak konačno završi.

"Ovo je Vedran on.." Dignem glavu kad ga počnu predstavljati i ostanem u šoku kad vidim tko je pored njih. Ostatak niti ne čujem dok gledam u jako dobro poznato lice. Ugledamo jedno drugo i također vidim šok na njegovom licu. Samo mi se nasmiješi i uzvratim osmijeh od uha do uha.