♧Chapter 37 - FindYourSoulmate.com
⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇Buljila sam u pod dok sam sjedila u kantini za stolom zajedno sa Hellen i Finnom.
Pričali su o nekakvoj nogometnoj utakmici koja se sinoć igrala, dok sam ja bila u totalno drugom svijetu.
I da priznam, cijeli ovaj tjedan sam bila zapletena u taj svijet.
Ignorirala sam Zayna, svaki atomom svog tijela sam ga izbjegavala što sam više mogla.
Nismo progovorili skoro pet dana, ali to nije pomagalo.
Činilo mi se da je upravo to što ga izbjegavam, razlog zašto još više mislim na njega.
A kad kažem mislim na njega, želim reći opsjedam. Doslovno, ne mogu prestati razmišljati o onom njegovom slatkom osmijehu i slatkom glasu i svemu.
Osjećam se kao da sam zapela u romantičnoj komediji i nema mi izlaza.
Još gore je bilo kada bih ga srela u hodnicima.
Mislim da je moje srce napravilo kolut unatrag, savršenu zvijezdu i okret od 360° svaki put kad bih uspostavila očni kontakt s njim.
I bila sam sretna.
Neizmjerno sretna.
"Ozbiljno Ari, prestani da se ceriš toliko."- Hellen mi se podrugljivo osmijehnula prekidajući me iz misli.
"Pusti je, vidiš da je u nekom paralelnom Zayn svemiru."- Finn se nakesio.
"Hej!"- udarila sam ga rukom po ramenu.
Oboje, Hellen i Finn prasnuli su u smijeh držeći se za stomak. Kreteni.
Ustala sam od stola i izbeljila se obojici.
"Idem do toaleta, crvoglavi majmuni."- izjavila sam okrećući im leđa samo kako bih čula još jednu seriju smijanja.
Zakolutala sam očima izlazeći iz kantine. Družim se s budalama.
Hodala sam spuštene glave nalazeći mrvice na pločicama posebno zanimljive sve dok, pa sve dok se nisam sudarila s nekim.
"Sranje! Oprosti!"- jauknula sam držeći se za čelo i podižući pogled prema osobi u koju sam se zabila.
"Navikao sam na tvoju smotanost Summers, ali stvarno previše psuješ za princezu."- Zayn se podlo nasmijao.
Moje oči su odmah prešle preko njegovog savršenog lica i brade koju nije obrijao sigurno par dana.
"Princezu?"- upitno sam ga pogledala očekivajući nekakvo objašnjenje.
No, naravno nisam ga dobila.
Zayn je samo slegnuo ramenima i nastavio da šeta svojim putem.
I naravno ja to nisam smjela dozvoliti.
Nisam sigurna je li to zato što mi fali, ili zato što sam luda krava.
"Malik. Zašto mi nisi rekao da ideš na Oxford?"- potrčala sam za njim osjećajući se kao dijete koje trči za slatkišem.
"Mislio sam da mi ne pričamo, Summers."- ponovo se podlo osmijehnuo očito zadovoljan nečime.
"Pitam se čija je to krivica.."- promrmljala sam sebi u bradu.
"Tvoja, čija bi bila?"- pogledao me kao da se drogiram.
"Ako se ja dobro sjećam, nisam ja ta koja je bila ljubomorna na Justina."- nakesila sam se čekajući njegovu reakciju.
Pomalo je zasto prije nego što se okrenuo prema meni.
"Tko bi bio ljubomoran na tog krezoglavog debila?"- namrštio se izvijajući obrve dok mu je lice davalo izraz koji izgleda kao da je upravo postavio pitanje za milion dolara.
"Ti."- nakesila sam se i nastavila hodati dok je on mene sada pratio.
"Ha. Zašto bih bio ljubomoran na njega? Ne vidim razlog."- blebletao je.
"Oh? Znači Justin nije razlog zašto si izgubio okladu? I kad smo već kod oklade, ženski wc se računa, Zayn."- slatko sam se osmijehnula požurivajući korak.
Više uopće nisam imala pojma kuda idem.
"Summers. Da ti nije palo na pam-"
"Oh, boli istina? Mislila sam da veliki, opasni "bad boy" kao ti obično pobjeđuje igre koje započne."- nakesila sam se uživajući u naslađivanju.
"Nije kao da ne sanjaš o meni svake večeri."- Zaynov umišljeni glas je ponovo stupio na snagu.
"Nemam baš vremena, s obzirom da konstantno upadam u tvoje snove. Što reći jednostavno je bilo očito da ćeš izgu-" i naravno prije nego što sam uspijela dovršiti rečenicu začula sam Zaynove glasne korake i okrenula se samo kako bih ga vidila kako juri prema meni. Razgolačila sam oči i dala se u trk.
Trčala sam koliko god su me noge nosile, izbjegavajuvći sve ljude oko sebe koliko god sam mogla. Osjetila sam Zayna negdje blizu što me nagnalo da potrčim što brže i ovaj put se skoro sudarim sa skupinom dečkiju koji su prolazili hodnikom. Krasno, bit će ovo dobar trač za kantinu poslije.
Napokon našla sam se ispred skala za drugi kat kad su me snažne ruke obujmile oko struka i podignule u zrak. Počela sam se otimati zbog čega smo oboje na kraju završili na podu.
"Summers, ubit ćeš me jednog dana."- Zayn se nasmiješio gledajući me ravno u oči.
Uzvratila sam mu osmijeh pomalo uživajući u situaciji sve dok nisam shvatila da zapravo ležim na njemu.
Osjetila sam kako crvenilo prelijeva moje lice i tiho opsovala sebi u bradu."A-ah! Šta smo rekli za psovanje?"- smiješak na njegovim usnama proširio se u smijeh koji je polako ali sigurno ispunio moju utrobu nekakvom toplinom. Ono, kao da je sunce počelo sijati iz mog srca, i osjećaj je bio tako kul.
°•○💘○•°
I tako smo Zayn i ja počeli ponovo da pričamo. Cijeli dan. A pod "pričamo" mislim "vrijeđali smo se većinu dana".
"Ti si idiot. Kako možeš da kažeš da je Hulk bolji od Groota!"- pogledala sam ga kao da je retradiran.
"Groot je pričajuće drvo, Bells, naravno da je Hulk bolji."- zakolutao je očima dok je skrećao u našu ulicu.
Da, vozim se u Zaynovom autu.
"Ali on je slatko pričajuće drvo!"- usprotivila sam se poklanjajući mu namršteni pogled.
"Što je toliko slatko u četverometrom stablu koje ponavlja 'I am Groot!' " nastavljao je pakosno.
Već pola sata raspravljamo temu Marvela i Zayn neće da prizna da je Groot sladak.
"Da li si uopće pogledao Guardians Of The Galaxy Vol 2?!"- podigla sam obrve isčekivajući njegov odgovor.
Nakon par sekundi ipak je odgovorio sa 'ne'.
"MOLIM? DANAS. 8 SATI. MOJA SOBA!"- zaderala sam se ne vjerujući svojim ušima. Kako je mogao da ne pogleda drugi nastavak?!
"Okej, vau, da sam znao da će biti ovako lagano, pomirio bih se s tobom davno."- imao je onaj svoj perverzni osmijeh koji me je natjerao da u glavi ponovim rečenice koje sam maloprije izgovorila.