Moj najdraži gad 1 (18+) ZAVRŠENA ✔

33. Hotter Than Hell

Jutros sam hodala gradom i nosila dvije vrećice u lijevoj ruci dok sam birala broj na mobitelu koji je bio u desnoj ruci. Nekako sam uspjela doći do imena i prisloniti ga na uho pokušavajući ne proliti kavu po sebi. Osoba se nije javila na mobitel i skoro sam ga bacila na pod od ljutnje. Sunčane naočale su mi klizile s nosa jer je bilo čudno vruće za ovo doba godine a ja sam se oznojila. Jedva sam ih podigla do tamo gdje su bile prije jer su užasno klizile. Moj frapucchino od karamele je savršeno pasao u ovo vruće doba. Negdje sam se okrenila oko svoje osi jer sam mislila da sam čula svoje ime što je naposljetku bilo istina. Ispred mene su bile dvije figure koje su dolazile put mene. Nisam se mogla sjetiti tko je to.

"Vidi što je mačka donijela!" -kaže poznati muški glas. Tad sam se sjetila.
"O moj Bože!" -zavrištim i snažno ga zagrlim. "Chan! Super izgledas."
"Hvala, i ti."

Do njega dođe Monica s kraćom kosom nego prije ali zato puno više trudna.

"Isuse, Monica!"
"Bok Yasmine."

Zagrlimo se.

"Koliko me točno nije bilo?" -upitam kroz smijeh.
"Ne toliko dugo. Puno se vidi ali tek sam drugo tromjesečje. Čudno, je li tako?"
"Svejedno super izgledaš."

Ona se nasmije.

"Odakle ti na Times Squareu?"
"Ma neke gluposti sam uzela."
"Kad si došla u New York?"
"Jučer navečer. Imam neke poklone za vas. Tebe, Monicu, Pam i Robbieja kod kojeg sam i krenula."
"Čekaj, oprosti." uzme mi ruku. "Što je ovo? Prsten?!"
"Da, zaručnički."
"Ti i Ernest?" -upita iskreno iznenađeno. "Koliko je prošlo, šest mjeseci?"
"Da, sedam skoro i nisam još pristala. Rekao mi je da nosim prsten dok se ne odlučim."
"Ohh, fancy."

Zakolutam očima ali mi zavibrira mobitel.

"Pardon." -kažem im i javim se.

'Što je bilo?'
'Gdje si?'
'Spremam se. Ti?'
'Times Square. Srela sam Chana i Mon.'
'Pozovi ih s nama.'
'Stvarno?'
'Umm, da. On nam je najbolji prijatelj.'
'Okej. Onda za sat i pol na našem mjestu?'
'Može. Vidimo se.'

Prekine poziv i okrenem se njima.

"Jeste za ručak? To je bila Pam, za sat i pol bi se našle na našem starom mjestu."

Oni se pogledaju.

"Zašto ne?" -kaže Mon.
"Super! Javim se ako uranim ili ako budem kasnila."
"Može. Vidimo se."

Pozdravimo se i ja brzo uhvatim taksi. Kraj bivše zgrade dođem za 20 minuta. Uđem u zgradu i prisjećam se svih stvari koje su se desile. Moj razgovor, moj prvi radni dan, Chase, Rossova opsjednutost sa mnom, ona Carmen s kojom još uvijek ne znam što je pokušao napraviti i - Pearl. Sjetim se nesreće koja se dogodila prije tri mjeseca s njihovim ocem. Tko zna kako je ali to sigurno neću saznati od Rossa koji mi se nije javio (a nije ni mogao) od onog kaosa. Kad se vrata dizala otvore, uđem u ured koji je začudo, poluprazan. Vrata Rossovog ureda su zatvorena ali pokušam ući. Vrata se otvore a mene zatekne nered. Papiri su posvuda pa uzmem jedan i pogledam ga. Ništa bitno. Uzmem drugi i šokiram se. Proklet bio! Skupim slične papire, spremim ih u torbu i tiho izađem. Tek kraj mog bivšeg stola me netko zazove upitnim tonom.

Nije valjda on. Nije. Valjda.
Kad se pojavi kraj mene odahnem ali samo nakratko.

"Jebote, znao sam."
"Odakle ti ovdje?"
"Vratio sam se. Začudio sam se kad sam vidio tvoj prazni stol. Tek sam nekidan saznao da si dala otkaz."
"Jesam, da."
"Gdje si sada?"
"Živim u Europi."
"S zaručnikom?" -upita me gledavši u prsten. Automatski ga prekrijem drugom rukom.
"Ne. Nije mi zaručnik."
"Još. Ne brini Minny. Svatko bi bio sretan da te ima. Imam i ja djevojku, hvala na pitanju."
"Ajme, oprosti Chase. Ovaj, čestitam i uživaj?"
"Hvala. Heh. Sretno i tebi." -kaže i poljubi me u obraz pa ode. Pritom se otvore vrata od Robbievog ureda i tu zajedno izađu on i - Ross Adams. U grudima me nešto presiječe ali izignoriram tu dok me Robbie veselo pozdravlja a Ross gleda s požudom. Pogled mu padne na moje grudi i neprimjetno se obliže.

"Yasmine, izvoli u moj ured."

Uđem se njim ne okrenuvši se. Sjednem na stolicu prekoputa njega.

"Lijepo je te opet vidjeti."
"I tebe."
"Ništa veliko nemam za tebe. Samo tvoje stvari i ostatak od ugovora."
"Samo to?"

Nasmije se.

"Samo to. Nažalost, sad sam prezauzet ali koliko si još u gradu?"
"Par dana."
Jesi za jedan ručak? Sa svojim bivšim šefom?"
"Naravno Robbie."
"To je to." -pruži mi ruku a ja je prihvatim.
"Opa! Čestitam!"

Nasmijem se.

"Ne, nisam još zaručena. Ali hvala."
"Javim se za ručak."
"Može."

Pozdravimo se i ja krenem do dizala. Na povratku pogledam Chasea koji mahne i iskreno se smije. Uđem u dizalo i krenem se spuštati dok balansiram svoje stvari iz ureda u jednoj ruci dok s drugom opet biram broj, ovaj put Chanov.

'Halo?'
'Hej, Minny je. Jeste li spremni? Moram još skoknuti do svog starog stana po vaše stvari i onda dolazim.'
'Mi ćemo krenuti za dvadeset minuta.'

Izađem iz dizala pa onda iz zgrade gdje naravno čeka Ross Adams. Zakolutam očima dok on hoda kraj mene.

'I ja ću brzo. Taksijem sam tu za mozda pola sata.'
'Kad će Pam doći?'
'Možda kad i ja.'
'Okej. Jedva je vidam otkako planira vjenčanje.'
'Vjerujem.'

U riječ mi upada Ross ali ga ignoriram.

'Jel to gospodin zaručnik kraj tebe?'
'Ne. Neki sirotan traži sitno.'
'Takvih ima previše.'
'Ma samo sam ti to htjela reći. Jedva vas čekam vidjeti.'
'Bok Yas.'
'Bok.'

Prekinem ali ga ne pogledam.

"Izgledas bozanstveno danas."

I dalje ga ignoriram.

"Imam za tebe jedan super uski kozni kombinezon. Bit ćeš kao Catwoman."

Odlučim otipkati poruku Pam dok on i dalje priča ali me uhvati za ruku i zalijepi za zid a svoje ruke stavi na zid oko mene.

"Znaš što mi činis kad me ignoriras. Znaš kakva kazna ide za to."
"Khm, gospodine Adams. Molim vas da me pustite."

Približi mi se toliko blizu da osjećam njegov dah na svojim usnama.

"Gospodine Adams kažeš?" -i ugrize me za usnu. Ja malo zacvilim. "Ako se tako nastavis ponašati, znaš što ide."

Oko nas nema ljudi. Od svog stana sam udaljena malo manje od deset minuta a on me napaljuje u praznoj ulicici.

"Voliš li prazne ulice? Tamo gdje možeš vristati i stenjati do mile volje?"

Počne me ljubiti po vratu a ja duboko uzdišem.

"Još uvijek tako reagiras na moj dodir. Tako će biti zauvijek Minny."
"Neće." -jedva prozborim.
"Oh? A zašto to misliš?"
"Jer znam što treba napraviti."

Izvučem se od ispod i počnem trčati do svog stana. On ostane iza mene dok ja jedva disem i nosim svoje stvari. Naslonim se na neka vrata i duboko udahnem. Smirim se, nadem ključeve i polako krenem do svog stana. Zaboravila sam koliko je UES predivan i ta misao mi izbaci iz glave onu misao kako je Ross Adams sam vrag i da je zgodniji od samog pakla.