2. Poglavlje, Elena

144 7 0
                                    


Zvala sam Maju i Natašu, jer znam da Mia ne dolazi sigurno zbog poslednjeg treninga večeras. Nataša se tek sutra vraća sa odmora, a Maja izlazi sa dečkom. Meni dečko ne treba, ali kada je Lukas u pitanju sve može. Zatim sam zvala Kim i Hanu, i hvala bogu obe dolaze. Već je šest. Imam još samo dva sata da se sredim. Već sam se istuširala i sredila kosu. Uvila sam je u blage lokne, ali nisu ni nalik lepe kao Emiline. Sa šminkom neću preterati, ipak je leto i pakleno je na ovim žurkama. Zato izvlačim crni šorts, malo užu belu majicu i udobne sandale. Na štikle se ne penjem ni slučajno. Stvarno nemam živaca za bolove u nogama večeras. Uostalom, nisam niska pa da su mi neophodne. Šminka mi je blaga, sasvim dovoljna da mi istakne linije lica. Više nema podočnjaka od jutros, zelene oči su mi istaknute dugim trepavicama na koje sam nanela maskaru, i blage konture, rumenilo i malo hajlajtera. Sve to završavam fiksatorom. Nisam džaba gledala Emili kako se šminka satima. Sada sam čak i bolja od nje. Kada sam konačno završila silazim dole da pomognem bratu i sestri da sve spreme. Mama i tata su otišli na put jutros neposredno pre nego što smo se Mia i ja našle za naše trčanje. Zato moj brat i pravi žurku večeras. Već su došli neki njegovi drugovi i još dosta ljudi koje ne znam. Emili se već odvojila u svoje društvo sa Noom. Javili su mi se i zatim su došle Kim i Hana. Hvala bogu pa imam bar nekoga sa sobom.

- Mnogo ste mi nedostajale. - zagrlila sam ih obe sa olakšanjem što su konačno došle.

- I ti nama. Nismo se videle svega dva dana. - sve smo prasnule u smeh.

- Čula sam da Lukas dolazi večeras. - rekla je Hana sa kezom na licu gurkajući me laktom.

- Nisam sigurna. Još uvek nije došao. Mada nema veze viđaćemo ga svakako sledeće nedelje.

- Mislim da će i ove godine biti sa nama u razredu. Rekla mi je Rejčel juče. - Kim uvek zna da me oraspoloži kada treba.

- Kako god, iskreno ne mora doći večeras, ali neka bar za tri dana bude sa nama na časovima. To je sve šta sada tražim. - slabašno sam se osmenula. Svima se činim dosta hladno jer nikada nisam želela da se smuvam sa nekim na ovim žurkama. Prosto ne žudim za dečkom trenutno. Kim se muva sa Džejmsom i ako neće da prizna da joj se sviđa. Da situacija bude još smešnija, i ona se njemu sviđa. Hana je bar prisebna i ne muva nikoga. Ali nije da nema obožavaoce. Ja svog brata zamolim da ih sve skloni od mene i rešen problem. Njega bar svi slušaju. Posle dva sata Lukasa još uvek nema. Već sam odustala da se nadam da će doći. Dok odjednom Emili nije došla do nas i počela da priča.

- Em šta se toliko bitno desilo? - već sam bila vidno smorena od sve ove gužve.

- Lukas je došao, rekao mi je Maks da ti prenesem.

- Ali gde je onda ne vidim ga nigde?

- Ne znam, a ne zna ni Maks. Pogledaj na spratu možda. - poslušala sam je i otišla sama gore. To mi možda nije bilo baš najpametnije, ali dobro. Čula sam povraćanje u kupatilu i zgrozila se. Otišla sam do svoje sobe da bih videla kako izgledam. Ipak ne smem u raspadu da izađem pred Lukasa. Kada sam potražila ključ u džepu od šortsa, setila sam se da sam ga ostavila baš unutra u sobi i nisam je zaključala. Kako sam tako glupa? Ko zna da li mi je neko ušao u sobu. Otvaram vrata i vidim da je sve ostalo na istom mestu kada sam otišla iz sobe. Hvala bogu da je sve kako treba. Pogledala sam se u ogledalo i uzela da malo popravim frizuru i šminku. Kako je moguće da Lukasa nisam nigde videla? Možda je došao i neće da mi priđe. A možda me čak i ne gotivi pa me izbegava. Iz misli i spremanja me je trglo otvaranje vrata. Naglo sam se okrenula i opekla figarom u ruci. Jeknula sam koliko me je zapeklo.

- Hej jesi li dobro? - prišao mi je dečko čiji sam glas čula. Već uveliko iznervirana sam mu odbrusila.

- Dođavola, ovo ti nije kupatilo. Kupatilo je niz hodnik ali neko povraća tamo od kada sam proverila poslednji put. A ako je to zauzeto drugo ti je dole u prizemlju.

- Izvini, nisam znao. Zašto si ti toliko ljuta?- upitao me je momak kojeg još uvek nisam ni pogledala. Tražila sam svoj mokri peškir po sobi.

- Apsolutno te se ne tiče. Gde mi je sada peškir? - promrmljala sam za sebe.

- Ovo tražiš? - čula sam glas iza sebe i okrenula se prema njemu. Stajao je tik ispred mene. Ispred mene se nalazio visoki dečko sa zgodnim mišićavim telom koje mu se providi ispod bele majice. Podigla sam pogled i videla mu široka ramena. Trenira li? Kada sam još malo podigla pogled, videla sam mu lice. Imao je prelepe plavo - sive oči. Čak slične Maksovim. Kosa mu je bila prljavo plava i malo neuredna verovatno jer je igrao dole ili tako nešto. I misli me je prenuo njegov baršunast glas.

- Pobogu znam da sam lep, ali možeš mi bar odgovoriti na pitanje. - rekao je sa zadovoljavajućim kezom na licu.

- Ovaj, da taj peškir. Još uvek mi nisi odgovorio šta ti tražiš ovde.

-Nisi me ni pitala. - kako je samo drzak.

- Ili mi reci, ili možeš da ideš. Ne želim da gubim vreme sa tobom.

- Pa kad me već tako lepo pitaš reći ću ti. Tražio sam dva druga i drugaricu sa kojima sam došao, ali sam završio ovde. Možda ih znaš.

- Ne verujem da ih znam. Mislim da ćeš ih sigurno naći dole ili u dnevnoj ili u dvorištu drugačije ne mogu da ti pomognem. - rekla sam dok sam hladila ruku peškirom. Đavolski me je bolela.

- Inače nisam se predstavio. Ja sam Lijam Hanter. - rekao je i nasmešio se pokazavši lep osmeh i pravilne zube.

- Aha. Baš mi je drago. Ja sam Elena Kolins, mada sigurno već znaš ko sam ili ko su mi brat i sestra. - i dalje je sedeo na krevetu pored mene. Kako daje sebi za pravo da radi šta hoće a da nije kod svoje kuće?

- Zanimljivo. Znam ko ti je brat, znam ko ti je sestra, ali za tebe već nisam čuo. Mada bih voleo da se upoznamo činiš se kao gotivna osoba. Sem toga što si ljuta jer si se malo pre opekla.

- Mnogo si duhovit. - rekla sam sa zajedljivošću u glasu.

- Znam da jesam. Svideo bih ti se ja sam dosta zanimljiv i imam još forica da te zasmejavam. - opružio mi se na krevet. E sada je već dosta.

- Znaš šta meni nije jasno? Zašto si ti još uvek u mojoj sobi i gubiš vreme ovde. Idi potraži svoje društvo dole ja ti nisam od pomoći. - ustala sam i povukla ga prema vratima. Usput mi je ispao mokar peškir pa me je ruka opet zabolela. Kreten mi je podigao peškir i umotao ruku u njega. Za divno čudo nije mi spadao i bol se smanjio. Pogledao me je u oči. Videla sam da je razočaran mojim ponašanjem. Ali on ga je prouzrokovao tako da nemam razloga da ga sažaljevam.

- Izvini odlazim ja. - pognuo je glavu i pogledao u pod. Zatim se okrenuo i stigao do vrata. Zastao je kod njih. Okrenuo se i rekao - Nadam se da ćemo se opet videti Elena. - i namignuo mi sa osmehom na licu. Kroz glavu mi je prošla pomisao kako je lep. Bože Elena osvesti se. On je kreten. Sa najvećim mogućim slovom K.

- Dobro ćao. - mahnula sam mu i suviše umorna od ovog susreta. Napokon je zakoračio napred i otišao. Zatvorila sam vrata i sela na krevet. Treba da se vratim dole. Ostaću ovde još malo dok me ne prođe ruka pa šta bude biće. U jedno sam sigurna. Koliko god bio lep i privlačan, onog kretena ne želim više da vidim.

***

Evo ga i drugi deo, malo zanimljiviji od prvog da vas zainteresuje za radnju priče. Znam da nisam mnogo napisala, ali kako vam se čini za sada? Planirala sam i da otvorim instagram stranicu pa da se i tamo družimo, šta kažete na to? Za sada imate prva dva dela, treći očekujte sutra posle podne.

To je to za danas,

vaša pinkdreamer16 <3

Tanka LinijaWhere stories live. Discover now