Zavet 4.deo

3.7K 211 5
                                    

Večerali su u tišini, devojke su sedele vukući viljuške po tanjiru...obe su bile na ivici suza. Za razliku od njih Isak i Jamal su vodili opušten razgovor povremeno uključujući Adila. Jara je osećala blizinu svog novog tutora kao da sedi pored žeravice...stisnuta uz sam kraj stolice ne želeći da im se tela dotaknu molila je Boga da agoniji dođe kraj i večera se završi. Kao da joj je pročitao misli naglo se okrete i ošinu je pogledom uz reči.

-Ako si završila sa večerom pođi do moje sobe i namesti nam postelju. Proveri vodu u kupatilu i nađi mi čistu odeću za sutra.

-Molim??? Zar ovde ne postoji posluga? – procedi kroz zube sevajući očima.

-Ima...ti si jedna od njih, zadužena si da brineš o meni. – osmehnu se krajem usana gledajući je ledenim pogledom.

Ustala je besno i krenula uz stepenice razmišljajući kada će se pojaviti prilika za beg. Trebaće joj vremena, neće se pomiriti sa sudbinom da je proda. Ona nije dužna plaćati tuđe dugove. Otvori velika drvena, dvokrilna vrata i ostade zatečena enterijerom njegovih odaja. Nameštaj je bio moderan sa ogromnim TV...klimom, muzičkim stubom...kompjuterom sa nekoliko povezanih monitora na kojima su igrale slike. Sa strane su bila vrata, prođe i kroči u njegovu spavaću sobu, zapahnu je miris ruža i mente...krevet ogroman od punog drveta sa prozirnim plavim zavesama. Na zidovima drvene maske donete sa raznih krajeva sveta...lampe i stočići izrezbareni u berberskom stilu. Veliki prozori gledali su na baštu...terasa je bila otvorena prekrivena komarnikom. Ventilatori su zujali sa plafona praveći svežinu i lelujajući zavese. Priđe postelji i svuče prekrivač, blesnu atlas i zasija u polutami sobe...naježi se pri pomisli da dodiruje jastuk na kome leži. Trže ruku kao oparena i sa gađanjem ustuknu pri pomisli da će je noćas napasti i iskoristiti. Vrtela se tražeći orman ili nešto slično tome...ugleda u polutami vrata, iza njih se nalazio gardarober. Nikada nije videla toliko odeće na jednom mestu, sve je bilo složeno pod konac. Pojma nije imala šta da pripremi...viđala ga je u tradicionalnoj nošnji i u odelu, večeras je bio u majci i letnjim pantalonama. Izvuče nasumično prvo odelo i košulju ponese ih u sobu. Pogleda u susednu prostoriju, zadivi je hamam koji je svetlucao pod plamenom aromatičnih sveća čineći prostoriju nadrealnom. Modra boja pločica u kombinaciji sa zlatnom odavala je utisak kraljevske odaje. Sede na ivicu manjeg bazena i zaroni ruku u vodu. Iznenadi se prijatnom toplotom. Zamišljeno je posmatrala oko sebe kada začu korake, trže se i skoči. Izlete iz kupatila i skoro se sudari sa njim na vratima. Ukoči se u mestu nesvesna da ga gleda raširenih očiju punih straha...stezala je ruke u pesnice pripremajući se na najgore. Isak je odmeri pogledom i prođe pored nje dobacivši preko ramena.

-Donela si svoju odeću?

-Ooodeću? – promuca.

-Da...odeću, bićeš svo vreme sa mnom. Potrebna si mi svakog trenutka...ja sam vrlo zahtevan. Pozovi Ismaila da to učini odmah i ostavi telefon na stočiću.

Ušao je u sobu i pogleda odelo na krevetu...nasmeši se i odmahnu glavom, dohvati peškir i uđe u kupatilo. Jara...devojka koja je u sebi nosila ono što mnoge nemaju...skrivenu magiju. Skupi oči kada se seti kako je gledala u njegovog prijatelja Jamala. Zavideo je na svakom dodiru kojim je dotakao njeno telo. Prijalo joj je, osetio je naboj kojim je vladala dok je plesala u zagrljaju muškarca. Želela je njegove usne...želela je mnogo više na način na koji rade samo prave zavodnice, umela je okrenuti sve u svoju korist. Uroni u toplu vodu i zažmuri...njegove namere su bile baš kako je rekao, ona mora što pre otići iz njegove blizine. Imao je dovoljno problema i bez nje, malo vremena da se bakće sa ženom jer romantika u Maroku je bila samo za turiste koji su debelo plaćali za to. Svoje potrebe je rešavao daleko od radoznalih pogleda i nikada sa istom. Mrzeo je veze, bio je po prirodi samotnjak...dovoljan sebi a težak drugima. Svojih navika nije želeo da se liši, prijala mu je sloboda i uživao u njoj. Mogao je doručkovati u Berlinu a ručati u Barseloni...raditi što mu je volja jer svaki novčić je zaradio svojim mozgom i osećajem. Bio je na mestima na kojima nikada ljudska noga nije kročila, doživeo mnogo toga i ostao dosledan sebi. Postojale su samo dve osobe na svetu koje je voleo i za koje je znao da ga vole baš onakvog kakav jeste.

Sedela je na stolici u glavnoj sobi očekujući da izađe i zahteva svoja prava. Hvatala je groznica na momente...skoro odskoči kada začu njegov glas.

-Planiraš li sedeti tu celu noć? Dođi...vreme je za spavanje, umoran sam.

Ustala je jedva koračajući...uđe za njim i stade pored komode gledajući u krevet kao omađijana. Isak je pogleda zbunjeno i nasmeja se...

-Ne brini, neće biti intime...slobodno lezi i spavaj. Uh...još nešto, nisi moj tip...volim plave. Valjda je to šablon da mi muškarci u moru tamnokosih žena težimo za nečim što je drugačije.

Jaru žacnuše njegove reči iz nekog razloga i to je još više razbesne...frknu kroz zube.

-Briga me koje tipove voliš, nisi ni ti tip koji mene privlači!

-Nešto si rekla?

-Ne...nešto ja sama sa sobom.

Uvukla se pod pokrivač obučena, nije disala strepeći da se ne predomisli. Nikako nije mogla da se pomiri sa činjenicom šta joj se dogodilo...gledala je u plamen sveća i polako tonula u san. Isak se okrenu kada začu njeno ujednačeno disanje...posmatrao je razmišljajući šta da radi sa njom. Užasavao se i sam ugovorenih brakova ali nije imao drugog izbora. Ovo je bilo pitanje časti...mnogi su mu dugovali, dovoljno bi bilo jednom da popusti svi bi drugi isto tražili. Jara nije bila devojka koja će se tako lako predati...rasla je pod sasvim drugim okolnostima i bila spremna na sve. Uplašila ga je svojom reakcijom, samo mu je trebalo da naudi sebi pored svih problema koje imao, nije je smeo skidati sa oka.

Otvorila je oči u nepoznatoj sobi za trenutak zaboravljajući gde se nalazi. Bilo joj je vruće u haljini pod pokrivačem...pogleda na njegovu stranu i odahnu. Ležao je okrenut leđima i spavao. Polako se izvuče iz kreveta i bosa krenu do svog kofera da uzme spavaćicu. Hodala je tiho pokušavajući da se navikne na tamu...skoro je bila na par koraka do vrata kada je ščepa za ruku i povuče na krevet. Nađe se u njegovom naručju gledajući ga unezverereno...njegove oči kao dva proreza zalepljene za njeno lice lovile su joj misli. Oseti kako mu srce lupa, pomeri se ali je spreči stisak njegove ruke...začu pitanje.

-Kuda si krenula?

-Po spavaćicu, vruće mi je u haljini...možeš li me pustiti, boli me.

Njegove lice se spusti na pedalj od njenog...udari je vrućina i postade svesna njegovog snažnog tela. Imala je utisak da će je poljubiti i za trenutak joj bljesnu pred očima želja koju istog momenta potisnu. Čarolija nestade kada se odvoji od nje i izusti.

-Idi...čekam te.

Tresla se kao prut od nekog čudnog osećanja koje je povezala sa utopijskim...taj čovek je u isto vreme privlačio i odbijao. U njegovim rukama je bila ranjiva a u njegovoj blizini nemirna i nesigurna. Vratila se u sobu i žurno legla na svoju stranu kreveta, nije se pomerio.

ZavetOù les histoires vivent. Découvrez maintenant