Zavet 8. deo

3.7K 209 13
                                    

Veče se završilo na veliko Isakovo iznenađenje, Abdul i Anisa sa velikim zadovoljstvom izljubiše Jaru želeći joj puno sreće i zdravlja u životu. Prijala im je njena priča jer su želeli znati i dalje od granica Maroka, o drugim ljudima, njihovim navikama i običajima. Baka joj je dala upute vezano za pustinju i pakovanje potrebnih stvari. Imala je 24 h da se spakuje...put je bio dug do Merzouga. Radovala se kao dete jer nikada nije videla pustinju a i obožavala je putovanja. To će biti divna uspomena koju će poneti sa sobom. Isak je ćutao u kolima gledajući je ispod oka, zračila je srećom...gledala je u svetla grada smešeći se pri pomisli na prijatno veče. Niko nije obraćao pažnju na njega niti ga pokušao uvesti u razgovor. Slobodno je mogao otići i prošetati. Osmehnu se krajem usana na bakino zadovoljno lice i dedino klimanje glavom netremice gledajući devojku koja ih je očarala opisima Pariza. Stigli su kući malo pre ponoći, ona krenu prema stepenicama i oseti ruku na ramenu. Ukoči se u mestu i zažmuri, prestade disati.

-Želim te nešto pitati?

Ona se lagano okrete i pogleda ga bez emocija...lice joj je bilo kao mermer.

-Pitaj.

-Hoće li biti problem što produžavaš ostanak u Maroku? Verujem da se tvoja mama brine...sem toga naporno je putovati. Ti nisi navikla na primitivne uslove života.

- U pravu si, mama će brinuti...zato bi mi mogao vratiti telefon da je pozovem. Koliko shvatam ti bi hteo da što pre odem...do juče nisi mario na šta sam navikla ili nisam. Želim videti Saharu, i to me jedino zanima. Inače...nikada ne bih mogla živeti u Maroku. Prelep je ali ja sam rođena francuskinja!

On skupi oči i ošinu je pogledom, prođe pored nje i gipkim korakom prelete stepenice zalupivši vratima od sobe. Sve su bile iste...Kroz glavu mu prođe slika kako je gledala Jamala naslanjajući se na njega. Bila je kao plamen u njegovim rukama, mogao je imati samo da je hteo. Krv mu udari u glavu i besno ulete u njenu sobu...ukopa se u mestu kada ugleda savršeno telo. Skinula je haljinu i pripremala se za spavanje. Preneraženo podiže spavaćicu i pokri grudi buknuvši u licu, kosa joj pade preko ramena i pramen prekri uplašene oči...stajala je kao nimfa u svoj lepoti ženstvenosti. Oči mu potamneše, skupi ih u proreze klizeći po baršunastoj koži u želji da je postidi naslađajući se raskošnim oblinama, promuklim glasom reče.

-Spakovaćeš mi tople stvari i ponećeš sve što budem ostavio na radnom stolu.

Ona se trže na njegove reči i u njoj planu bes. Steže zube i procedi.

-To je moglo sačekati i sutra! Izađi napolje i nemoj više nikada upadati u moju sobu bez kucanja!

Kao da je čekao njen izliv ljutnje, u dva koraka se nađe ispred nje i ščepa je za mišice unoseći joj se u lice.

-Ja ću ulaziti uvek gde hoću i kada hoću...zaboravljaš da si još u Maroku i da zavisiš od moje dobre volje. Mogu raditi sa tobom šta mi je volja.

Nije smela podići glavu i pogledati ga u oči...njegov stisak je boleo, namršti se i zgrči lice. Istog momenta je pusti pokušavajući da vrati kontrolu. Osećala je njegovu toplinu i dah koji je dodirivao naga ramena. Tiho odgovori.

-Molim te...izađi, neko će naići. Ne bi bilo u redu da me vidi ovakvu – glas joj zadrhta.

Isaku se smrači od njenog šapata, oseti kako drhti...kao opčinjen podiže ruku i uhvati pramen lagano ga sklanjajući sa njenog lica, ugleda čulne usne i zažarene obraze, grčevito je držala meku tkaninu uz sebe. Spusti dlan na rame i kliznu niz naga leđa. Pod prstima oseti kožu kako se ježi i disanje koje se ubrzava. Začula je zvuk brojanica i shvati da ih steže u drugoj ruci, podiže glavu i pogleda ga. Zaustavi joj dah pogledom punim strasti...zapljusnu je plavetnilo kao talas koji je ponese.Trajalo je par sekundi do poljupca koji je izbaci iz ravnoteže, noge joj se odsekoše kada oseti njegove ruke...stajala je okovana njegovim telom nestajući sve više u njegovom naručju sa svakim novim poljupcem. Nije smela podići ruke jer bi spavaćica završila na podu, nije mogla ništa uraditi da bi se odbranila...vukao je sve dublje i brisao svaki otpor. Bio je u pravu mogao uraditi sa njom šta hoće...nije bila zabluda, ovo je bilo mnogo više od onoga što je mislila. Uspela je za momenat odvojiti usne i reći.

ZavetTempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang