Zavet 14. deo

3.5K 205 14
                                    

Okretala se u malenoj ostavi i zagledala teglice sa začinima i kandiranim voćem. U korpama je stajalo sveže povrće koje je mogla iskoristiti za pripremu jela...na polici je stajao hleb koji je u Maroku podsećao na tanke lepinje. Izađe napolje i priđe drvljaniku, tražila je tanje drveće za potpalu, trebalo je naložiti šporet. To joj nije padalo teško jer kod bake na selu je dosta toga naučila. Zamišljeno je skupljala cepke vrteći u glavi njegovo lice i pogled kada je pročitao pismo. Ništa nije rekao, savio je kovertu i stavio u džep...izašao je iz kuće ne progovorivši ni reč. Koliko je mogla iz svega do sada zaključiti Gospodin Tarik ih je poslao kao dva izviđača u Nedođiju da se snalaze i pokušaju izgladiti odnos do granice prihvatljivog. Začu korake iza sebe i ukoči se, stao je iza njenih leđa, pogled joj je pekao potiljak. Zaškripa šljunak ispod njegovih čizama saže se pored nje, njegova ruka se spusti na gomilu suvih grana i podiže ih ubacujući u korpu. Izgovori mirnim glasom.

-Idi u kuću, doneću drva...moram pripremiti i za noćas jer ovde je hladno.

Pramen tamne kose joj pade preko lica i pokri crvenilo, na njega nije mogla biti imuna. Podiže se i odgovori.

-Hvala...ja ću spremiti nešto za jelo.

Nakon dva sata ga je pozvala sa stepenica da dođe u kuću...iz kuhinje se širio prijatan miris. Bila je uzbuđena, nije umela pripremati marokanska jela, predpostavljala je da je često jeo i evropsku hranu jer mu je posao vezan i za zemlje na drugom kontinentu. On podiže ruku stavljajući joj do znanja da je čuo. Priđe česmi koja je stajala pored kuće skide košulju i pusti vodu. Pljuskao se i umivao ne sluteći da ga posmatraju dva sjajna smeđa oka iza zavese, uđe u sobu i izvadi peškir. Polako siđe do njega i pruži mu sklanjajući pogled sa njegovih snažnih ruku i širokih ramena. Okrete se na petama i hitro se pope stepenicama krijući svoja uzburkana osećanja. Stalni nemir je iscrpljivao, za razliku od nje on je bio miran, ničim nije pokazivao bilo kakvu emociju. Imala je utisak da je pomiren sa činjenicom da vreme mora provesti sa njom radi zadotog cilja. Bolelo je što joj ni jednom nije prišao, nije ništa pokušavao...bio je hladan kao led. Jeli su u tišini koju prvi on prekide.

-Jelo je izvanredno...nisam imao pojma da umeš pripremati hranu. Prijatno si me iznenadila.

-Umem, dosta sam od majke naučila. Obično smo jele kuvanu hranu jer na tome se najviše štedelo.

On ustade od stola i preko ramena dobaci.

-Ti se odmori od puta...ja ću malo prošetati okolinom. Mislim da nismo sami na padini...čuo sam glasove, verovatno ima još meštana.

-U redu...

Raspremila je sudove i ušla u sobu...podiže ćilim i zapahnu je svežina od blistavo bele posteljine ukrašene veženim cvetovima. Brzo skinu odeću i uvuče se u krevet. Oseti hladnoću i skupi se...opojan miris je uspava.

Probudila je grmljavina, otvori oči i zaključi po svetlosti da će uskoro veče. Skoči iz postelje i navuče pantolone i džemper, tresla se od zime. Izađe iz sobe i pogleda u kuhinju, bila je sama u kući. Plašila se nevremena, posebno kada je grmelo. Izađe da potraži Isaka. Nije ga bilo... i štala je bila prazna. Otišao je na konju. Vrati se u kuću, na satu je pokazivalo 7h uveče, noć se pela uz brdo. Rekao je da će prošetati, tri sata ga nije bilo...kroz glavu je prođe provalija i ona se strese. Šetala je po kući slušajući kako vetar zavija i lomi grane u obližnjem šumarku. Jara otvori torbu i izvuče jaknu, na brzinu se obuče i krenu napolje...nije joj bilo mira, zabrinula se plašeći se da mu se nešto loše dogodilo. Kroz glavu joj je prolazilo da je pao sa konja, možda leži negde povređen i u nesvesti. Pogleda u telefon, nije bilo signala...nemoć je prelazila u paniku. Zaputi se stazom kojom su došli držeći upaljenu bateriju na telefonu, za par minuta bila je mokra do kože...pljuštalo je kao iz kabla. Munje su presecale nebo i osvetljavale na trenutak ceo okoliš. Prošla je kroz šumarak izlazeći na stazu, baterija osvetli čizme...njoj srce stade. Viknu njegovo ime.

ZavetWhere stories live. Discover now